Ručkić krčkić

U ovo predblagdansko vrijeme uvijek se sjetim kako je lijepo imati iluzije; i koliko su neke od njih važne kroz cijeli život.

Ne sjećam se kako je bilo vjerovati u Djeda Mraza, ali jako dobro pamtim koliko je bilo bolno ustanoviti da je - striček Dobrić! I to samo zato jer sam ga nespretno potegnula za bradu dok sam mu se pentrala u krilo. A i ti moji blesavi starci, mogli su se snaći, mogli su mi reći da je Djed Mraz imao neki hitan slučaj i da ga striček Dobrić samo privremeno zamjenjuje, ali ne, kao da su jedva dočekali, sve su priznali: nema ga. Uvijek je to striček Dobrić ili neki drugi striček. A darove kupuju oni sami.

Mislim da moji roditelji, a možda ni mnogi drugi, nikada ne skuže da je nestanak Djeda Mraza kraj cijelog jednog svijeta za dijete: cijelog jednog misaonog i moralnog sklopa. OK, tako sam naučila sublimirati tugu u zadovoljstvo zbog spoznaje, a u tom procesu sam i sama urušila brojne druge dječje svijetove, jer sam, ponosna na svoju spoznaju, jedva čekala raskrinkati nekog stričeka - lažnjaka. I smrskati oh, tako dobru iluziju!

Da, ne sjećam se kako je bilo vjerovati u Djeda Mraza... ali sjećam se kako je bilo vjerovati da nas dečki mogu voljeti onom istom ljubavlju kojom mi njih volimo; sjećam se doba kad je sve bilo ljubav, kad je seks još mirno spavao, zahrknuvši tu i tamo u nekom spomenaru ili onim nekim tekicama s pitanjima, ne sjećam se više kako smo ih zvali... Kad bi nešto zamumlao u ružičastom ili krvavocrvenom srcu, u podijeljenom sendviču, griz tebi-griz meni. I kad smo hodali ako smo išli skupa iz škole.

I sjećam se kako je nepokolebljiva bila ta vjera, čak i kad smo počeli igrati boce i fantova i cmakati se bez ikakvih osjećaja osim stida u zažarenim obrazima, puni nade da će se sreća okrenuti tako da cmoknemo Njega. I još uvijek sam vjerovala da sve što između cura i dečki može i treba biti jest ljubav, ona gotovo mahnita želja da je priznamo, da je objavimo svima, da je podijelimo kao jabuku, sok ili žvaku, čak i kad su mi dečki počeli pipkati do tada im nezanimljive dijelove tijela, kao slučajno, i nuditi da mi pokažu svoje... I kad su im usta odjednom postala puna pički, kuraca i jebanja u svakoj rečenici. Mislila sam da su to blesavci. Nije mi bilo ni nakraj pameti da je i njih moguće voljeti i da će ih netko zasigurno voljeti: dečki koje sam ja voljela nisu bili takvi.

I još uvijek sam vjerovala da je ljubav sasvim izvjesna, zaslužena time što se kužimo, što imamo istu furku, što smo oboje guba i onda kad me prvi put poljubio moj najbolji prijatelj, zato jer sam bila strašno, strašno tužna. Poljubio me najnježnije što je znao, jezikom, i sjećam se, kroz glavu mi je mahnito prolazila mehanika tog čina, koordinacija disanja, pokreta jezika i vilice, usklađivanje noseva, ali i spoznaja da je to - to, da je on sad zauvijek u mojem životu, zbog tog poljupca neizbježan u svim mojim sjećanjima, jesemti, pa ja sam već i memoare pisala, i bila sam manje tužna. U šlafroku. Koji se rastvorio. I on me ovlaš dodirnuo. Samo ovlaš. Ne dalje. Jer sam bila tužna. I jer me volio.

A ja sam ga otjerala. Ah, dan-danas mozgam zašto... Jer je bio preobičan? Jer sam ga previše voljela? Ne, ne zato, još nisam bila prekaljena i okaljana cinizmom, nisam o ljubavi razmišljala kao o nečem prolaznom... Previše sam ga voljela, ali kao brata: bilo je nečeg incestuoznog u tom poljupcu.

Iako je bio najbolji što može biti. Onaj prvi.

I tada je počela erozija. Počele su sumnje. Jer, ako me tako može poljubiti netko za koga znam da je pipkao onu Ciciku u podrumu dok smo skupljali stari papir i da joj je zauzvrat pisao zadaće, jer je bila loša učenica... pa, onda je svašta moguće.

I onda sam se opet sjetila kako je to bilo kad sam Djeda Mraza slučajno potegnula za bradu.

U postojanje Djeda Mraza vjerujemo samo dok mu ne potegnemo bradu. U mogućnost ljubavi vjerujemo i nakon što je deziluzioniramo.

JA VJEJUJEM U BAKU MJAZ,,,,,ČESTO JU OBIĐEM,,,DODUŠE ONA TO VOJI AJ NE VOJI JAZJOG ZAKAJ SAM JU POSETIJ......MAJO JOJ SPJAZNIM NOVČANIK.

....čika santa je zapravo bio crnac..a belosvetska mašinerija...ga je samo malo..okrečila...;-PPP

Nikad više takve neupitne vjere, Brightice!

Viš, viš, zato Vega i sanja crnca, obDARenoga, koji dođe, da joj što joj ima dati i odmah nestane... :-)))

Joj, kjele, ti si gajant i Djedu Mjazu, dok si bio maji, pjaznio džepove. A kad te je otkantaj, eeee, onda si se na Bakicu pjeojentijao, jel' tak?

Viš ti tog Djeda Mraza, kak se on meni uvlači na sve mile načine! ;-)))

NAŽAJOST NISI U PJAVU!!!!JA IM NISAM PJAZNIO ĐEPOVE,,,JA SAM SAMO POSUĐIVAO I NIKAD NISAM VJAČAO,,,,AJI I DEDA I BAKA MJAZ ME OBOŽAVAJU...........

..zato i živiš u..getu...;-PPP

Pjiznaj, što si ove godine napisao Djedu i Baki Mjaz?

napisaj sam svetom nikoji nek pobeje ove ježije kaj sam dužan za paj meseci,,,,,i bome došja nikojina i pjatija.........sad se mojam setit kaj da napišem baki mjaz..: avionsku kajtu do amejike....

...poemu martina lutera...,kinga..;-PPP

Je, i Kralj je o tome pjevao: http://www.youtube.com/watch?v=_n3ebuL1cPA

A nisi jekao da si bio dobaj?

znaju to bjačni paj P. pajdon MJAZ.....

A jel ti još uvijek vjejuješ u ljubav, kjele?

da vjejujem u ljubav nebi stajno igjaj igje na sječu,,,,,,,,,,,,,,ko nema u ljubavi ima u kocki.

..je al elivis pjeva o siromaštvu..a ne o crnačkom getu...a ovaj sumanjam da pjeva o siromaštvu...bijelaca.....ma sve je to maslo E,J. Hoovera...i masonerije...http://www.youtube.com/watch?v=ryKRcVqsph8...;-PPP

A što te više veseli: sjeća u ljubavi ili sjeća u kocki?

Eh, ja sam ti iz geta ljubavnih siromaha, blowin!

Dobra ti ova stvar, blowin! :-))))

..da nas sve siješ ovdje omaške...našao bi par njih koji nije...od te race...siromaške..;-PPP

ni jedno,,,više mi pun kujac svega,,,,,ja sam jedini čovek na svetu kaj nema sjeće ni u jednom............

Onda goje nemje biti, kjele - znači, bit će bolje! :-))))

Blowin, nije mi baš jasno što ti to meni reče i jel da se sad ljutim ili radujem...?

http://www.youtube.com/watch?v=b4DAJHuVECg&feature=related

Moram izvesti pseto, stenje oko mene!

...rekao bih da se ti baviš pisanjem a ne ja...haha...;-PPP

..meni je život više kao muzika...a pisanjem se bavim...vezano na naruđbenice...otpremnice...i nedaj bog..nekom..uruđbenice....hehe..http://www.youtube.com/watch?v=C0pjd3jbWiA
...;-PPP