NEAR DEATH EXPERIENCIES...(DOZIVLJAJ NA RUBU SMRTI)..!

Tamo gdje i pendzeri na agdu djetinjstva mirisu.Tamo,"s druge strane jastuka",gdje su avlije gurabijama i rahatlokumom sjecanja,poplocane finim sjetama.
Tamo gdje cesme,na uglancanom dlanu carsije,"nekako s proljeca",zagrgolje modrim dodirom sljiva s naherenih basta i oporih dunja s malesnih kredenaca.
Tamo gdje pred sedefli ducanima,na suncu,na tankim kanafama vise bamije suhe,i kruske smezurane,i barsunaste latice ruza,i jezgra oraha koscatih.Tamo,gdje "zovu nas ulice",vlazne od tabana Miljacke,nocne mjesecarke.Tamo,gdje "ima nesto od srca do srca".Tamo,pored Vjecne vatre,gdje nevidljiv biljur dobrote ispod nebeskog,debelog jorgana spava.Tamo gdje je "dusa Sarajeva".Tamo gdje kazes:dugme.A,i golubovi zagraje - bijelo!!! Tamo gdje izustis: orkestar.A,i tramvaji kriknu - plavi!!!
Tamo gdje sapnes: jabuka.A vrijeme stane.I srce kao dobos usklikne: crvena!!! Eh,tamo gdje snijeg padne na behar i voce,eh,tamo,gdje svaki san ima svoju boju,eh,tamo se u cudesnoj basci,ni na zemlji,ni na drvetu,zametnula,miomirisnim stihovima i muzikom okupana,sva uzbibana i raspjevana,neobicna CRVENA JABUKA...

Neki vele kako tome ima stotinu,jedni pricaju kako se to zgodilo,haman - ha,prije pedeset,a ima ih,koji se sjecaju,kako je s petiljke otpala,i u dunjaluk se zakotrljala,prije dvadeste i pet godina! I svi se kunu kako bas oni govore istinu.Jedni su tog jutra rekli: "bjezi kiso s prozora" !
Drugi su,kad se sunce lotrama uzveralo na sredinu nebeske case,bas ovako kazali: "umrijet cu nocas od ljepote" ! A ima ih,poput mene,koji su rijec progutali,i samo pomislili: "stizu me sjecanja"...

I, zapravo,to je tako....

Zatvorimo oci....slobodno....cvrsto....jos cvrsce...
Potrazimo ispod trepavica bilo koji vasar,bilo koji dernek,bilo koji sajam....
Drveni leptirovi koji klepecu! Gumene bombone u galonima! Ogledalca!
Pistolji koji strcaju vodu! I,i...i na kraju svake tezge,ljepse od najljepse slikovnice,na stapic nabodene,cudesne crvene jabuke,optocene secernim staklom!!!
Ihhh,nije bilo te djecije ruke koja nije posegnula prema njima!

Cijeli zivot nisam zelio spoznati tajnu spravljanja tih vocnih igracaka....
Kao,sto ni dan danas ne znam,zasto posegnem za CRVENOM JABUKOM,zasto bas za njom,zasto sada,zasto nakon toliko nakupljenog vremena.....

Mozda zato,sto su njihovi stihovi bili poput onog secernog stakla,lijepi,pozeljni,i zauvijek pamtljivi...

Ma,nakon toliko vremena,ipak znam samo jedno,nasa bi srca,i sjecanja nasa,i raja,i dirlije,i mahale,ulice,carsije,i ljubav,bdijenja,strepnje,Sarajeva bi nasa,i Bosne i Hercegovine nase,bile bi drugacije,bile bi siromasnije,da se odnekud,s druge strane jastuka,s kisama,nekako s proljeca,otkinuta,ni sa grane ni sa zemlje,prema svima nama nije zakotrljala,ta cudesna, fina,tako jednostavna,a tako blistavo neponovljiva nasa zauvijek CRVENA JABUKA....

Rusmir Agacevic - Rus