Ručkić krčkić

Svatko od nas je bar u jednom razdoblju života imao susjeda ili susjedu koji provode dane iza zastora, na svojem prozoru. I netremice motre svaki naš (ili bilo čiji) pokret. Uffff, takve valjda voli jedino policija!

Kako će tko reagirati na taj budan pogled iz susjedstva ovisi o mnogočemu, prije svega o našoj vlastitoj naravi: netko će se skrivati, netko će ignorirati, netko mahnuti, a ja imam običaj zastati i zapodjenuti razgovor. Nerijetko ispadne da je "špija" zapravo draga osoba, stidljiva, povučena, možda nepokretna i sve u svemu dobronamjerna. Ali može biti i drugačija: puna raznoraznih "mišljenja", a svako od njih je osuda. I što je najgore, ima slonovsku memoriju i pamti svaki vaš neoprezan pokret, svaku malu indiskretnost, svako poniženje, svađu ili pad bilo koje vrste od Poncija Pilata naovamo... A jedva čeka priliku da ih nekome nabije na nos, istrese na glavu ili prolufta, što glasnije.



E, takve vam "susjede" imamo i mi ovdje na blogu: one koji u životu nisu napisali zapis, ali su zato redovito dežurni komentatori na tuđima. Ponekad ugodni i blagonakloni, no najčešće u svojstvu nezvanog suca i bilježnika naših posrtaja.

Kojih ima. Jer, kao što ne možeš živjeti svoj opipljivi život a da baš nikad ne ispadneš budala, da nikad ne kažeš krivu riječ, da nikad ne pretjeraš, zabriješ, profulaš, ne ljosneš, doslovno i metaforički, tako ne možeš niti pisati blogove bez promašaja koje sam upravo nabrojala. Ne ako ih pišeš iskreno. Pa čak ni ako citiraš kuhinjske krpe, jebiga, opet te odaje izbor.

I ne činimo mi to (samo) iz egzibicionizma: najčešće činimo iz neke svoje potrebe da što potpunije odživimo i ovaj svoj virtualni život, ne sluteći da ovdje ima ljudi koji nisu časni, koji ne znaju granice i mjeru, koji će strpljivo memorirati svaku našu trapavost e da bi nam je servirali u nekom otrovnom komentaru kad nas požele povrijediti, a ima ih koji to žele stalno. Kad naučimo da ih ima i da nemaju čak ni onih minimalnih inhibicija koje ih obično obuzdavaju u RL, već je kasno: izložili smo se. I što sad? Zavući se u puževu kućicu?

Ja ne. Prije svega, takva iskustva su me podučila o ružnijoj strani ljudskih bića, a izuzetno mi je drago što sam je imala prilike spoznati na ovoj beskrvnoj, a ne na onoj puno ranjivijoj, krvavoj koži. A i nisam od onih koji ulaze isključivo u one bitke u kojima mogu pobijediti, poput jednog mojeg bivšeg (Kaže on, kad god se borio i natjecao, uvijek je pobijedio, jer je od početka birao samo takve prilike... Pa jebote, gdje je gušt u tome??? Gdje učenje??? Gdje rast???), prije svega zato jer rat u kojem se nađem i nije protiv drugih, nego za mene, za što meni dražu mene. Zato ću radije izgubiti cijeli niz bitaka nego izgubiti TAJ rat.

Ne mogu cijeniti zlobne zirkalice iza zastora; ne mogu ozbiljno shvaćati njihove osude i kritike. Jer znam da su kukavice. Kako god okreneš, jesu, čak i kad se ubrajaju u onu ugodniju skupinu prozorskih dušebrižnika: oni se BOJE života. Boje se neugodnosti, boje se tuđih prosudbi, boje se dijaloga, boje se pokazati, boje se otvoreno živjeti svoj život.

Njihov izbor.

A moj je da im ne dopustim pljuckati po mojem. Ili babinom. Ili bilo kome koga cijenim. Mučki, skrivečki, s visine, s prozora, iza zastora.

Moja soba je. S pogledom.

U moj prozor. Ali ti bar povremeno povučeš zastore, tak da i ja vidim u tvoju. Sobu.

Slažem se sa tobom, takvih ima svugdje, sve vide samo sebe ne...

vega, pa kod mene je uvijek transparentno. Meni ne trebaju grudobrani. U borbi. Samo mazga.

uvijek bilo i uvijek bit će, i ko što pjeva Škoro "seoske babe nisu ga volile kad prođe šorom, navuku firange" to me jako podsjeća na ono " za dobrim konjem se prašina diže" zato prst u uho i pjevaj:)))

Zapravo ne mogu komentirati vaše komentare. Rekoh što mislim, drago mi je što još netko misli tako... A sve i da ne mislim, JA mislim. :-))

*da ne misli

e sad si me zbunila, zakaj ne možeš?

Misliš, dakle jesi, a ja sumnjam. Dakle jesam.

Pa zato jer se slažemo. A kad se ljudi slože, obično šutke prionu na akciju. Ili promijene temu :-)) Osim ako je možemo proširiti?

Biti i ne biti, reče Euripid. Kasnije je to Shakespeare doradio, Svileni.

naravno da možemo, pitanje je koliko nas to zaista iritira ili smo već navikli:)))

Hihihihi vega, ma meni se je teško složiti i sa samim sobom.

Badelov maneken je to doradio:-Piti il' ne piti?

dud, to nam je već poznato:)))

Prozorske zirkalice pišu i ne pišu. Ali sigurno pišaju. A bormeš i seru.

iskreno ne pridajem im pažnju, one po svojoj a ja po svojoj cesti hodim:)))

jebemmu, ja nemam ni zavjesa ni zastora, bukvalno..
ali idem ja napisati blog za svaki slučaj...

Eeee, Petra, OVO je pravi komentar: složiš se, ušutiš i zasučeš rukave :-))))))))))))))))))))

ja vojim kad me pjate,,,,osječam se sigujno............

kriteriji su nam različiti, pomalo se i mijenjaju, pogotovo ovdje,
ja sam na primjer zadovoljna sa svakim komentarom,
a s nekina čak prezadovoljna

Kao kod onog zida o kojem si sinoć pjičao, jel'tak, kjele? :-))))

Ja baniram prozorske pljuckatore, Petra. Ako imaju stvarnu potrebu nešto reći, neka napišu svoj blog; ali ako imaju potrebu pljuckati po meni, ne može! Ako se treba natjecati u tome tko može dalje, sočnije i glasnije pljucnuti, sve 5, može, ali onda se nađemo na ulici, na otvorenome.

bjavo za tebe,,,,,,ceju sam večej imaj juž na jicu.................

Bez mraka nema svijetla. Bez zla nema ni dobra.
Isto tako da nema zlonamjernih ne bi bilo ni dobronamjernih komentara.

Hehe, i svi su si mijiji "Tko zna gdje je ovaj bio janije..." ;-)))

neka neka, nedojazak ti neću jako opjostit, pjase jedno:)))

Zarobljeniče, vidiš, u odnosu spram tebe, kad god mi napišeš komentar imam osjećaj da sam primila ljubavno pismo. Ali anonimno!

Sviđa mi se blog. Ja dođem, pogledam kroz prozor, promotrim situaciju i odem, ne komentiram ništa (osim, ovako rijetko) :)

Pa, NATAy, ti si poput onih dobronamjernih neznanaca koji ti vele da ti se poderala čarapa ;-)) Ipak je to krnja komunikacija: ti uvijek znaš VIŠE o osobi kojoj se obraćaš.

Zgodan blog:)

Hvala, nicci. Idem sad malo na tvoj - taj je i zgodan i istinit! (Ma, i moj je. Istinit.)