škatula za sne...:)

Sanjao sam noćas planinu od zlata,
imala je krila,i plamen oko vrata
jašući na konju što u trku vrišti
prkoseći vjetru i olujnoj kiši
Htjedoh se popeti,ne brežuljke te
al kao kroz maglu,prepoznao sam tebe.

U sjaj zaodjevena,a gola si bila
u dijamantu skrivena,od svjetlucavih boja
koje nestadoše kad mi krenu ruka
htjedoh da te zagrlim,al od vjetra ne mogoh
samo se čvrst probudih,sa glasom u uhu:
"Dođi,želim te,hoću biti tvoja..."

----------------------

ps
vratija se (Š)ime...pa vas sve srdačno pozdravlja!

Škip:)

Hm...pa gdje je se taj moj blog skrio...??

zašto nisi na naslovnici ?mislim bloga, ne nekog magazina ;)