Ručkić krčkić

Za 14 dana završava prvo desetljeće ovog tisućljeća; a pored mojeg nicka će pisati brojka 50. Baš lijepo okrugla!

Možda zato imam osjećaj da završavam neki krug, zatvaram ga, započinjem novi... Ne znam što će iz ovog starog ostati u novome, ali nešto sigurno hoće, ipak je življenje spiralno: hoćeš-nećeš, prije ili kasnije se uvijek nađeš u nekoj već poznatoj točki.

I sad malo mozgam o tome što je obilježilo tu moju polovicu stoljeća, što ovo desteljeće... Osjećam se pomalo poput violine koja je odsvirala bezbroj melodija, uvijek istim žicama, a uvijek drugačije. Da, naša narav ovisi o skladbi; možda su žice uvijek iste, ali tonovi nisu, pa onaj koji tako umilno zvuči u jednoj pjesmi postaje disonantan u drugoj. Ali, kad smo jako sretni, ili jako, jako nesretni, sitne pogreške ne mogu narušiti kompoziciju - ona nas nosi svojom vedrinom ili svojom tugom, snažna u osnovnom tonu.

Moje prvo desetljeće u ovom tisućljeću obilježile su Iskrica i jedna od najsretnijih melodija mojeg života, 2008. godina. Da, u toj sam godini bila jako sretna, i znala sam to, za promjenu, prepoznala sam svoju sreću: možda zato jer sam takvu već doživjela; možda zato jer sam znala da sam vjerojatno posljednji put u životu sretna onako kako sam tada bila: seksualno. I zaljubljenički.

Ne, nisam pesimistica: znam ja da ću opet biti jako sretna. Ali mislim da neću biti na isti način. Jer nisam glazbena kutija, nego violina koja starenjem mijenja, produbljuje zvuk, pridaje mu drugačije odjeke. Ali, violina na kojoj nitko ne svira propada... Pa, nadam se da ja neću!



Zato stalno tražim nove umjetnike, nove svirače i klonim se nevještih, u čijim će mi rukama popucati žice. Na Iskrici sam odsvirala neke od svojih najljepših skladbi, neke od najveselijih... Juicy, Indriele i ja u Tklačićevoj sablažnjavamo konobara svojim seksi pričicama; moj Vipovac No.1 i priče koje je nadahnuo... Nicci, baba i ja u verbalnom staccatu... Kolo na roštilju... I nekoliko pianissima bez publike.

A sad sam nekako sve više raspoložena za komornu glazbu i tihe zvuke... Znam, već puno puta sam pomislila, govoto je, ovo je zadnji put, a bilo je još... Nema smisla pljeskati između stavaka.

I eto, danas se osjećam kao violina. I sve vas gledam kao da ste dio orkestra. Neki su timpani, neki činele, neki saksofoni, neki glasovir... Ponekad zvučimo maestralno, svi skupa; a ponekad svatko svira samo za sebe.

Ja znam jako dobro svirati tamburicu, bisernicu ili 1 brač, da imam-- zasvirala bi ti za ročkas ili ljeti , a znam i pjevati:-))
( šalim se, jesam ti rekla da sam svirala Titu ko curica, mogla bi i tebi:-)))))

Tako si lijepo to napisala da sam te zagrlila u mislima:-)

bla bla

Ajme meni, ja i Tito u istoj rečenici! Nadam se da bi meni ipak malo drugačije svirala :-))))) Uostalom, provjerit ću na ljeto!

Naravno, pred tobom ne bi bilo treme:-)))))))

Eh, onda ćemo jednu klapsku: ti, ja, bacila, možda nam opet dođu nicci, marned, možda i kjele i baba, i tko zna tko još... Pa zapjevamo do sitnih sati, a ona naša mečka zapleše u grmlju!

Može,neću zaboravit ni na fritule koje si naručila......a bit će bit i roštil, guraj sada vrijeme brzo:-)))))

Jedva čekam, ali vrijeme guram polako: sve ga je manje u klupku! ;-))

Jako lijepi zapis. I da znaš, i brojka je lijepa, zaokružena, kao smajlić..

obično, kad otvaramo nove krugove iz starih nam ostaju bore i kile(jebate zvuče ko srpski tango i cash). Samo kaj kod vas žena i hormoni popizde pa ste zajebanije al se ne trebaš bojati šumice i fuka bez gumice jer si teta van službe nataliteta

Hvala, nera, i meni je ta brojka nekak simpatičnija nego ova 49 - ta mi je nekak sva nedorečena. Zapravo, jedva čekam zaokružiti i kompletirati niz :-))

Zelenoruki, ono za srpski Tango i Cash ti je dobro, ali drugi dio komentara pokazuje zabrinjavajući manjak medicinske upućenosti: gumica NIJE samo sredstvo protiv začeća, nego štiti i protiv raznoraznih boleština. Na koje ni impregnacijski imune matrone nisu oguglale.

Unaprijed se pozivam na rođendansku feštu :D

Booocka, kaj ti je danas, vidim da žicaš klopu po blogu?! Nisam se još odlučila jel feštam ili postim, ali bit ćeš pravovremeno obaviještena :-))

Gladna sam. A kažu da se treba kloniti gladnog bika, hehe. Okej, ja se nadam da ćeš ipak izabrati feštu, postovi su dosadni. :)

Čuj, ak niš drugo, vodim nas u slastičarnicu Orient s karticom na gotovs :-)))

Nemoj mi Orijent spominjat...svaki dan, k'o za vraga, prolazim pokraj njih...čuj, ojačao mi karakter :DDD

Ja svakog dana zahvaljujem kozmosu što mi je Orijent(ir) izvan ruke, inače... pa, ne bi samo brojka bila okrugla! ;-))

Priznaj da bi ti sad legla jedna mocartica. :D

bolesti mi nisu išle u rimu, fakingšit. Danas sam za niš

Ma da samo mocartica... Ja ti kod njih uvijek ostavim cca 300 kuna, jer uzmem od svake vrste bar jedan, a od onih koje najviše volim i više komada. A uvijek imaju i neke nove, ne znam što me to zadnji put oborilo, nešto s nekim američkim imenom, jesemti, te marcipan, te naranča, te krema vakva, krema nakva... Dakle, odluka je pala: roćkas se slavi u Orijentu! Kome paše - dobro, a tko ne voli, nek na pivo izvoli, jel' tak?

Ma, slobodni stih rulz, zelenoruki! ;-))

Kad sam imala 20, mislila sam da pametnija, ljepša i iskusnija ne merem biti, da sa 30 budem baba, a da se sa 40 mirno može umrijeti prirodnom smrću. Na 40. rođendan zaključila sam da tek počinjem razumjevati i živjeti. Ne znam koje me spoznaje očekuju sa 50, ali sve im se više veselim nego što ih se plašim... :-)

Ja sam se sebi najviše sviđala u tvojim godinama, Brightice, negdje između 42. i 46. godine života: osjećala sam se fizički, emocionalno i intelektualno na vrhuncu, očišćena od balasta dodvorljivosti drugima i tuđih mjerila sreće i ponašanja, a opet dovoljno socijalizirana... Pronašla sam neku svoju logiku ravnoteže (viš, zvuči kao naslov pjesme!). Ali, onda me počelo zezati zdravlje i ti vražji hormoni, a to prilično pokvari gušte. Unatoč svemu, evo, 2008. sam imala 47 godina i bila najsretnija u cijelom ovom desetljeću! :-)))

Ako se ta 2008. već nije mogla malo produljiti, onda neka ti 2011. donese njezin upgrade! :-)

Aaa, protegla se ona i na dobar dio 2009.! U stvari, čini mi se da je cijelo ovo desetljeće dobro prošlo. Viš, zadnji put sam se onak, sudbonosno, zaljubila 1998., a odljubila se 2008., elem da bih se dalje zaljubljivala nesudbonosno i voljela opuštenije i šire... Izgleda da mi idu te godine na 8! A treba i malo predaha između njih: za zadovoljna ako u 2011. zdravlje bude dobro i financije stabilne :-))

Znači...hoćeš reći da ja sa svojih 26 nisam najpametnija na svijetu? :DDD (šala mala, pusa Brajtice)
I naravno, dogovor je postignut, Orijent it is! :D

ajme, moram s vama u tkalčićevu. vidiš, vidiš, nisam znala da sablažnjavate neiskvarenu mladež.
ma pusti komornu, sad ćemo u bubnjeve