-----------

jedno od jutara kakva volim. ponevinilo sve. monokromatika. volim prekrivanje jednom/istom: bojom, dekom, muškarcem. jedno i potpuno. tako ovaj snješkić, za par sati promijeni cijelu stvarnost. čudesna je ta bjelina. sve je šlajerasto. kuće debele, krovovi nabrekli. pločnici stopljeni s cestom. drveće kitnjasto. sve diše bez težine.

volim ostavljati prva tragove. osvrnuti se i reći: hej, pa to su moji koraci. tako jasno vidim kuda sam hodala. osvrćem se samo kada je bjelina i nekako sve postaje smisleno i promrzle ruke i male lokvice u predsoblju i sušenje čizama i bezrazložno smijanje. kleberim se od jutra. sve mi smjehuljasto. promrzle capice moje ljubimice, mokro krznašce, veš na balkonu, zaboravljen od sinoć, moje tužne stvarnosti. smjehuljasto u bijelom.

radujem se odlasku u knjižnicu. par sto metara udaljenosti, a ubundana i spora kao na vrhovima planina. vratit ću stare, posuditi nove i to će biti to. danas nema euforije niti izvanrednih zadataka ni planova ni nabavki, danas je samo bjelina, spora, meka, neumoljiva. bjelina za predahnuti. zastati. biti.



slučajno, na 101, nešto što dugo nisam čula

Link

hvala na lijepom jutru...poglavito zbog tvog načina kako si ga opisala!

Baš fino, danas se nemogu izgubiti, jer tragovi ostaju..., u snijegu...

a ja se uspuhah čitajući (na vrh brda, pa do knjižnice dolje, pa nazad gore up, puf, pant) ;DD

evo vam i linkić pogotovo za menisnjom :)

kak si pogodila...ovi dečkići bi taman sada bili zame!

Šteta što nemaš pišu pa da možeš onako malo šarati po snijegu iz kojeg se puši sve u šesnaest.

ni ja ne bih imala ništ protiv, btw, ako bih poželjela s nekim od žena otići na kakav koncertić, to bi bila ti, eto, čist da znaš, ja bila na šišmišu neki dan i bilo baš zimski, baš predbožićno, baš kako treba..lijepo se provedi večeras i uživaj

privezat ću čajničić o struku pa ću glumit dečkića, dud, i grafitati po snijegu:)

vjeveruška hitra, bistra ti znaš čitati i što ne piše, vidim ja to:)