O životu

Kada bi,što ja znam,bolovali od neke neizlečive bolesti
koja se izvana nevidi.Svi poznati ljekari za tu vrstu oboljenja
vam prognoziraju još tri mjeseca života.Sudbina ili što,upravo
tada sretnete ljubav svog života.

Kako bi reagovali kao oboljli,a kako kao druga strana?

fali bitna informacija...da li je ljubav obostrana....

jel i toj drugoj strani ljubav nejnog zivota.. nis, uzivas tri mjeseca.. i onda nakon dva mjeseca skuzis da ipak nije to ljubav zivota hehe..

pa jesi moga nać težu temu za nedjeljno prijepodne ?

ako je ljubav obostrana...ostala do kraja...

i onda kad nakon dva mjeseca skuzis da si se zaebo, jedva cekas taj treci mjesec kad je the end. pa ti svejedno

tko radi taj i griješi
tako i doktori
pa normalno da ćeš uživati ta tri mjeseca i vjerovati da su pogriješili
a ako nisu
i onako nemaš što izgubiti
a ako si upoznao obostranu ljubav onda ti je i onako gotovo
stali su na ludi kamen

Mia bili mu rekla odmah za bolest?
Ili ga nebi time opterećavala?

uf......ne znam...iskreno..možda ne bih odmah rekla...ne znam..teško pitanje...

ako je sebična pizda,šutio bi. ako je faca, ne bi ništa ni započeo. nema smisla da još nekome sjebe život.

da si u takvom stanju ne bi trazio ljubav svog zivota, neg bi se zabio u osamu i mislio sto uciniti.. a i kad si u takvom stanju , bilo sto sto hoda ce izgledat kao ljubav zivota.. kao spas kog nema

jollyjumper misliš da prava ljubav koja traje
dva mjeseca nije važna i da nije vredna?

itekako je važna i vrijedna ali ne bi bilo fer prema drugoj strani.

Pitanje koje sam ti postavio se i odnosilo na drugu stranu.

pala mi je na pamet ona židovska kletva "da bog da, imao pa nemao".

mislim da je vrijedna..i kratko ali ako iskreno...ne bih pobjegla..

Tu židovsku sam već doživio i nekako preživio.
Vreme ide dalje,a sa njim i život.

nema potrebe upropastiti nekome i sekund života,ionako je prekratak.

Mia.Iskreno neznam ni ja kako bih ostupio.
Kao oboljeli,da li bih joj rekao ili bi prećutio
puštajući je da bude srećna tih par mjeseci.
Ni jedno ni drugo mi ne izgleda dobro.Reći
joj značilo bi njenu stalnu strepnju kada ćeš
umrijeti i stalnu brigu za tebe.Prećutati opet
na neki način je varaš i ona nezna u što se
upušta.Ako je ona ta bolesna sigurno bih
ostao s njom do kraja,ali opet neznam dali
bih volio da mi kaže ili ne.

Možda nebi upropastili.Možda bi usrećili
makar na kratko ili za cijelu vječnost.

da se susretneš s takvom ili sličnom dijagnozom, pitao bi te onda.

Nakon kraćeg razmišljanja bih sigurno rekao DA

sto ljudi - sto čudi i prioriteta.

Da njoj bolesnoj,a ne da rekao bih joj za bolest
jer neznam dali bih joj rekao ili ne.

ta varijanta mi je puno prihvatljivija od one suprotne.ako je možeš učiniti sretnom makar 2 - 3 miseca, učini to (hipotetski gledano).

Sreća je obostrana.Nebih joj rekao da da bi nju usrećio.
To bi onda bilo sažaljenje a ne ljubav,a njoj sigurno nebi
trebalo sažaljenje.

eto vidiš, nevalja kako god okreneš. o kvaliteti te veze bi se još dalo raspravljat. bila bi ispunjena strahovima,neizvjesnošću,nervozom,tugom i ko zna čime sve ne !

Kako god okreneš nije dobro ni prećutati ni reći.
Mada je bolje i pravednije reći.
Što se tiče kvaliteta veze.Zar ljubav nije sve to?
Zar je ljubav samo dobro?
Ako će me neko voljeti samo kada je sve u redu
onda mi ljubav netreba.

tape, ma jebeš sve to ! zašli smo u neko sivo područje slično onome "ki bi da bi" !