Pogled iznad tipkovnice

Priča se zapravo trebala zvati: „Tko to tamo gleda“

Bez šminke s gardom inata ti ćeš samo stajati tamo negdje u posramljenoj tišini koju tek progutani gutljaj hladnog gina nadjačava, stajati i gledati me kako ludim?
Gledam i ja na početak ovog tjedna, puna nade. Letim i padam. Vladam! Ili samo sanjam?
Da moje rečenice možeš čuti, bila bi to muzika jedne gitare izlizanih žica. Sa svakom ispisanom sramežljivom riječju začula bih nepogrešiv ton tankog osjećaja mog.
Rasipam riječi naslućujući dramu pod tim pogledom tvojim. Uzdišem. Svaka ova tvrdoglava točka jednaka je sivom uzdahu mom bez imalo časti.
Ajde usudi se pogledat u poglede! Stavit ću na tebe upitnik, umjesto osmjeha barem ovaj put, dok me čitaš.
Ti znaš dobro tko sam ja. Ja i moja zgužvana svila. Slomljenog krila. Misliš da sam mila, a zapravo se mojih priča bojiš. Zapravo je „ništa“ što ja nudim. Poput broša, sjajim i stojim. Samo stojim. Samo jedna sitna figura. Bodem. Stvaram nespokoj. Ulazim u boj.
Možda pišem više nego što bih smjela. Bit ću oprezna s riječima iako čeznem za tim tankim osjećajem. Čežnja ljepše zvuči kad se ispriča. Nije to samo dobar izgovor. Na grijeh me navodiš. Opasno postaje. Poslije ovoga dosta je. Prsti su zagrijani. Postajem taoc svoje požude. Luda za tobom. Luda svakako. Zar sama da se diram?
Bivam statista u vlastitoj priči. U mokroj priči poput ribara koji kisne u rujnu.
Osjećaš li kako posustajem? Ovako luda, uostalom nitko ne voli heroje, ni dugine boje. Krijem se, uspijevam da odolim. Opet molim, za nas dvoje. Baš zato te volim. Nemam plan, samo vrući dlan koji te voli dirati, ovako posebno. Za ljubav sam teški laik. No, to je već stara priča. Mozaik života mog. Prosinac se prosuo po mojim ramenima. Gola sam sva. Zapalila sam svijeću i čekam. Plaše me misli moje. Strast postaje šminka moja na vrućim usnama. Gorkog je okusa. Dotakni me, ali prvo pogledaj me. Čudiš se, nemoj. Moja ludost divna je. Dotakni me, opet. Sklopi ruke oko mog struka. Vodi me kud god želiš. Probaj me. Probaj prvo pogledom. Probaj me lijevom rukom. Probaj manji komad mene na sebi. Kad osjetiš gorak okus, zagrizi jako, jače da zaboli. Tebe! Onda još jednom da zaboli mene. Kad nas bol napadne bit će ti jasno koliko zapravo trebaš barem titraj te boli, da bi bila gospodar svoga svijeta. Nemoj biti skeptična. Ne, nisam patetična i meni nema nijedna slična. Na kraju moja priča vodi seksu. Pričat ću ti malo o tome ili neću.
Znaš već uhodani slijed. Najljepše je bez razmišljanja. Nimalo klaustrofobično. S pogledom ili bez njega, gledat ćeš, a ja ću hladnim ginom razbijat posramljenu tišinu. Stajati i gledati te kako ludiš.

…jer život je lijep bez obzira na sve…

Zar postoji netko tko za ljubav nije laik?

puno je u ponuđenom 'ništa'

woow...

Bez razmišljanja :-)).

hiletik