Indrilogija

Šišmiš je u sobi

Kako istjerati šišmiša iz sobe?..
Ništa lakše rekli bi neki..otvoriš prozor i pomogneš mu mahanjem izletjeti van.

Eh, kad bi to bilo samo tako. Ovo je puno teži slučaj.
U mojoj je sobi pravi pravcati šišmiš, čak štoviše - shish-mish....Gledam ga kako leti pomalo uplašeno na trenutke, zatim vragolasto lupi glavicom u vrata, pa u prozorsko staklo, kao da zna gdje mu je spas...leti bezglavo onda, pa kao da sam sebe uvjeri kako i nije u nekoj opasnosti, jer ja ga ne lovim, samo ga gledam, u stvari mi se jako sviđa, onako taman, malešan, obično lijep, vješt u letu, zamahuje krilima brzo, uspori i zastane povremeno....- smiri se potom i zakači svojim panđicama za gredu moje sobe u potkrovlju.

Odmara. Smišlja valjda što da učini jer ovo nije njegovo prirodno okruženje.

Gledam ga netremice dalje, šuteći oboje kao da tvorimo nevidljivu nit komunikacije bez riječi, bez straha, bez nelagode....odmaramo svak svoju prijašnju nakanu - on kako da odleti, a ja kako da ga pustim ....pitam se pri tom, da li da ga zadržim kao malo čudo u sobi?

Ugasim svijetiljku, upalim smirenim pokretima sviječicu, legnem u krevet nasuprot gredi i gledam maleno ščućureno biće na njoj.
Pomislim , što ga je dovelo baš u moju sobu?
Kako je među tisućama otvorenih prozora odabrao baš moj i počastio me svojim dolaskom, nesvakidašnjim uletom i ovom divnom sponom dvaju posve različitih, a opet skoro sasvim jednakih elemenata emocija koje istovremeno razdvajaju i spajaju dvije duše?
Duša shish-misha i moja duša u tom trenutku koji je istovremeno kratak kao sekunda i dugačak kao vječnost, miluju jedna drugu, osjećaju se, istovremeno ispituju s prizvukom nevjerice - što će se desiti?

Vrijeme teče, sviječica se topi pod jednolikim pravilnim plamenom koji slika čudesne sjenke po zidovima, Shiu, tako sam mu nadjenula ime, taj isti plamen daje neku anđeosku aureolu i čini njegovo crnilo nekako svečanim, neobičnijim i pomalo nestvarnim.
Shi to uopće ne primjećuje, možda ni ne zna što je to plamen, možda se nikada nije približio tako blizu vatri kako bi spoznao svu njenu snagu ljepote i pogibeljnosti istovremeno. Težina tišine pritisla je zrak, pa odlučih olakšati je s malo fine, nježne melodije.

Shi se na prve zvukove pomakne, prene kao iz sna, podigne malo krila kao da će poletjeti, smiri se zatim posve i čini li mi se samo ili zaista slušajući, tone u iste sfere užitka u koje, gledajući ga tako lagano ulazim i sama?
Divno....preplavljuje me njegovo crnilo, omiljena melodija, udobnost i sigurnost mog okruženja, a nadasve taj divan osjećaj meni posve nov i koliko zanimljiv i intirigantan, toliko i ozbiljno životan, kao i bajkovito nestvaran.

Što Shi osjeća? Misli li nešto? Kako me doživljava? Miriše li me, vidi li me, čuje li otkucaje mog srca, na momente tako snažne kao da srce želi poletjeti u istom smjeru Shiove putanje, osjeća li istovjetno ovo moje vrijeme kao svoje vrijeme, boji li me se pa u tom strahu, nastojeći ga savladati i obuzdati, samo stvara privid da je miran i u stvari on gospodar moje sobe, moga vremena i svojih želja?

Posve čudesna situacija - Shi i ja.


Proučavam ga - zapalim cigaretu, otpuhnem....on se prene kao da mu smeta dim, vrati se u prvobitni položaj i miruje.
Pucnem prstima - ništa.
Tlok-tlok, proizvedem zvuk jezikom i ustima - ništa.
Aaaaaah, uzdahnem glsano - ništa.
A da mu nešto kažem?.
.Ha, krenem pričati.....maleni, nemoj se bojati, neću ti ništa nažao učiniti, tako si lijep i poseban. Pomakne okice, kao da pita - zašto sam poseban?

Zašto si poseban? Pa, jesi, da...evo uletio si baš u moju sobu, baš ti, uplašili smo se jedno drugo, svak iz svojih različitih razloga, a vidi kako nam je sada lijepo..slušamo glazbu, odmaramo uz plamenu igru, sprijateljili smo se, ne?
Poseban si zato što si, baš ti, baš tu - u mojoj sobi, mom oku, mislima i zato što ti evo pričam...da, pričam baš tebi.....

Osmijehnem se slušajući svoj glas, a on - ništa.
Kao da me zaista sluša, miruje i valjda si misli svoje.

Pa daj više neki glas, daj neki znak, pruži mi bilo nešto, nešto što će mi pokazati da me bar malo razumiješ.

Ništa.

Pomalo postajem ljuta, em na njega što me kao ignorira, em na sebe, jer si u tom pričanju i trudu da doprem do njega, izgledam posve glupava i bezrazložno uporna.

Možda je gladan, žedan? Što da mu ponudim, nemam pojma?....ČIme se hrane šišmiši?
.
Sama uzmem kockicu čokolade, otpijem gutljaj crnog vina, gledamo se.....guštam taj spoj gorko-slatkog i oporog okusa, namjerno mljackam i srčem glasno...- on - ništa.

Promatra me istim intenzitetom i pažnjom kao i ja njega, no koliko sam ja otvoreno dobronamjerna i s puno truda i volje spremna mu se približiti, toliko je on samozatajan, tajanstven i bezglasan.

Odustajem, zašutim, pokrijem se i zaspim.

Sanjam.

Moj je san - Shi i ja u mojoj sobi.

Sanjam sve što nam se desilo i u tom snu više ne znam, da li je san stvaran, ili je stvarnost sanjana?

Prene me, šušanj.

Što je,.... kažem glasno? Odlučio si mi nešto reći, ha?
Ajde, daj više, što se praviš shishmishasto?

I...?

Naravno - ništa.

E sad mi je prekipjelo, baš me briga za tebe, visi tu ko obješeni, šuti ko'da si mutav, budi gladan i žedan, briga me zašto si tu i da li i gdje želiš ići...briga me i da li ćeš ostati...eto...

Zalupim vratima izlazeći iz sobe, ne mareći hoće li se uplašiti i početi opet nemirno letjeti, tražeći izlaz.

Pitam se što je "Onaj" gore htio reći s tim - eto ti šišmiša? Što će mi šišmiš, što da radim s njim, koja je svrha činjenice da mi je uletjelo u sobu, malo, crno, leteće biće?

Razmišljajući tako, mučeći samu sebe, pitanjima i ne nalazeći odgovora niti na jedno, vratim se u sobu, usmjerim pogled na gredu.

Shia nema.

Tražim ga pogledom, gore-dole, lijevo-desno....nema ga.

Uhvari me neka nelagoda. Prozor je zatvoren, znači tu je negdje, ali ga ne vidim.

Gdje li se sakrio, gad mali?

Smješkam se sad i pomislim da se želi igrati, da mi se namjerno sakrio, no odmah odvratim pomisao, jer o bože, pa šišmiši se ne igraju tako, ako se i igraju, sigurno je ta igra drugačija...no gdje je i zašto ga ne vidim?

Onda se sjetih, da sam mu rekla kako je poseban, dala sam mu ime, i postao je Shi, skračeno od shishmish, a ako je poseban, a je, onda je i ovaj njegov nestanak, baš kao i nenadani dolazak, posve poseban.

Dakle, preostaje mi samo da uživam u svim tim činjenicama i pustim ga da leti ili miruje, spava ili me gleda, misli si svoje i šuti,ne misli ništa, leti bezglavo ili mirno, bude tu koliko želi, odleti kad hoće...... i....

....i da, pitanje je ako odleti, hoće li se vratiti?

Tada, me uhvati neizmjerna tuga, neka tmasta bol prepolovi mi nutrinu i u tom čarobnom trenutku shvatim kako sam "preko noći" zavoljela Shia.

Može li se istovremeno jednakom snagom osjetiti tuga, sreća i ljubav?

Viknem glasno - ej, ti mali gade, predajem se!

Eto ga. Stvori se ni od kuda, leti po sobi kao kad je stigao, sve je isto...gledam ga, gledam ga, gledam ga kako leti.....otvorim prozor skroz, odmaknem se par koraka bojeći se slijedećeg prizora, osmjehnem se i kažem - hajde maleni.....idi.....

Ne sjećam se više točno, no ono što i danas prati sjećanje na taj čas, jest snažna i nezaboravna ćutnja, osjećaj nevjerojatne ljepote, osjećaj oslobađanja od do tada nepoznate kao metalne težine i s druge strane opasno lakog tereta koji me još uvijek tišti i usrećuje istočasno.

....Shi sleti na gredu, ostane tako, kao da mi želi reći - dobro mi je tu, našao sam na kratko mir i sigurnost, super smo se družili, baš ti je dobro sve što je tvoje i što si mi dala, i ti si meni posebna, ma da....stvarno, (pomakne malo krila, zamigolji se kao da se sprema udobno namjestiti i tako ostati)....ali .....rastvori punom dužinom svoja lijepa krila, proleti par puta amo-tamo po mojoj sobi, pogled uperi prema prozoru i punom snagom, pored mog lica i suzama ovlaženih očiju ....... izleti iz moje sobe.....


Sad gledam često u gredu, mjesto koje je odabrao kao svoje smirenje.....čini mi se kao da se još vide sičušni tragovi kanđica kojima je tu običnu gredu učinio životnijom i dao joj svoj potpis, kako je znao i mogao....

U prozor ne gledam, naročito kad je otvoren, iz čistog i prostog straha kako bi mi se ako pogled uprem u onu drugu stranu gdje Shi negdje leti, mogla roditi misao, da je uletio u nečiju drugu sobu, da u toj sobi nije sretan ni siguran, da ga iz te sobe tjeraju ili pak silom žele zadržati jer ne razumiju da je on poseban šišmiš.....

Uostalom, ja sam mu već dala ime, dala sam mu dio svoje duše i mogućnost da bude Shi, ili da odleti kao šišmiš.....da odleti ne kao obićan šišmiš.

Šišmiše ne treba tjerati iz sobe....treba samo otvoriti prozor i pustiti ih da odlete.

Link

razmisli o preseljenju

jojj...blago tebi :))))

uzmi dekicu, kad se negdje smiri njome ga obavij i prije nek ga hitiš van
ne propusti pogledat izbliza okece i njuškicu - p r e k r a s a n :)))))

a potom ga malo prstom pogladi po glavi,
vjeruj mi, nježniju i mekšu dlakicu više nikada nećeš imati priliku dotaknuti
hehe ...osim ak se ne vrati ;))

i bilo bi lijepo da ga pustiš u kmici - dok se vani mrak ne spusti.

blago tebi.......... :DD

Melem za čitača , oči i dušu:-)))
Baš lijepa pričica:-)
Osjećam nekakvo "posebno poštivanje" do tih malih VELIKIH životinjica, možda zbog njihovog imidža koji ih prati, stvorili su neki mit o sebi :-)

Šišmiši


Osim kukcojeda, još jedna skupina koja se hrani kukcima, ali uglavnom onim letećim, su šišmiši. Svi su zakonom zaštićeni.

Šišmiši (CHIROPTERA) su jedini sisavci koji mogu aktivno letjeti. Na svijetu je do danas zabilježeno više od 1000 vrsta šišmiša. Dijelimo ih na dvije velike skupine: veliki šišmiši – MEGACHIROPTERA i mali šišmiši – MICROCHIROPTERA. U Hrvatskoj su zabilježene gotovo sve vrste šišmiša rasprostranjene u Europi, njih nešto više od tridesetak, a pripadaju skupini Microchiroptera. Svi su šišmiši u Hrvatskoj zaštićeni Zakonom.

Mogu živjeti u špiljama (samo u špilji Veternici je nađeno 14 vrsta!), kamenolomima, napuštenim rudnicima, dupljama drveća, te u potkrovljima kuća. Spomenut ćemo samo neke vrste, npr. veliki potkovnjak ( Rhinolophus ferrumequinum ), južni potkovnjak ( Rhinolophus euryale ), patuljasti šišmiš ( Pipistrellus pipistrellus ), šumski šišmiš ( Pipistrellus nathusii ), dugouhi šišmiš ( Plecotus auritus ), dugokrili pršnjak ( Miniopterus schreibersi ), veliki šišmiš ( Myotis myotis ), te širokouhi mračnjak ( Barbastella barbastellus ) koji je u Hrvatskoj osim na Medvednici nađen još samo u Gorskom kotaru. Svi šišmiši tijekom zime spavaju zimski san (hibernacija) pri čemu se zavuku na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlage. Neki zimuju u kolonijama, kao npr, veliki potkovnjak u špilji Veternici, a neki pojedinačno. Rani večernjak ( Nyctalus noctula ), ljeti se zadržava u dupljama drveća, a zimu voli prespavati negdje u gradu. Naime, kolonije ovog šišmiša vole se zavući u prostore za rolete ili u prostore između betonskih obloga novih višekatnih zgrada. Šišmiši su izuzetno korisne životinje jer se hrane kukcima, od kojih su mnogi štetnici na bilju. Za primjer je i podatak da jedan šišmiš u jednoj noći može pojesti do 600 komaraca!

SAVJET : sačuvati ga .....u pećinici......do slijedeće najezde komaraca :)

meni su šišmiši bar desetak puta ulijetali u stan...nje baš neki osjećaj kada jadan krene letjeti po sobi...

jaro je sve rekao

@biserna - hvala....da, čudesne su životinjice, no ova je priča metafora na jedan poseban odnos koji sam imala s jednim "shismishem"...:))

...opet ja..... :(
Svi šišmiši tijekom zime spavaju zimski san (hibernacija) pri čemu se zavuku na neko mirno mjesto stabilne temperature i vlage.

gdje bijaše griješka... ??? mali.....ili veliki šišmiš ?.....nesrazmjer temperature i vlage... ????
http://www.youtube.com/watch?v=reD0rau3A34

@ jaromil - nije bilo greške....šišmiši su slobodni letači....:)

...slažem se....no imaju i svoje stanište...... : )

Razumjela sam Indriele, ali ti si to tak slikovito opisala da se i moja mašta razbudila:-)))

@jaromil....da, imaju svoje stanište, zato je moj prozor često otvoren...:)

@biserna - bar maštati možemo uvijek....:)

a da ga nisi vidjela ....u ogledalu?

.....ma nisam u srodstvu sish-misha......više sam nekako spiderman.....iz porodice...škorpiona....(lat. Scorpio)
Škorpioni su najseksualniji znak zodijaka. Večina su sebični i posesivni ljubavnici. Sljedeći svoju jaku strast, energiju i požudu skloni su zaboraviti partnera. Ipak, vrhunac zadovoljstva mogu postići samo kad su duhovno usklađeni s partnerom. Škorpioni često osjećaju da nisu dovoljno voljeni. To ih inspirira na sukob i svađu koji ih potiče i uzbuđuje u ljubavnoj vezi.
U ljubavi, Škorpion voli strasno i vatreno, ali će njegova ljubav biti nestabilna kao i ona sama i prelazit će sa krajnjom lakoćom od žestoke ljubomore ka nježnosti, od užarenih osjećaja ka hladnoči, od romantičnosti ka surovosti; uz uvijek nove nijanse. Njegova agresivna priroda teško se povija pred ljubavlju, mada u svojoj unutrašnjosti uvijek nosi želju za životom koji se odvija u osjećajnoj i spokojnoj atmosferi. U traganju za ovim idealnim životom često samo stvara komplikacije, ali ako nade pogodnog partnera, žrtvovat će se na sve načine za njega i znati će ga zaštiti, odbraniti i čak razmaziti; za uzvrat traži neograničenu vjernost i povjerenje. Škorpioni su savršeni prijatelji kako u dobru tako i u zlu. Potrebno je samo ne uvrijediti ih i ne povrjediti njihov ponos, jer su to ličnosti koje ne zaboravljaju


.....eto niš od šiš-miš : ))

@jaromil - na koncu... ja sam lavica...:))

@-2longalone- predugo si sam... očito....

je da...uskoro ću i ja visiti sa stropa:))

@2....nađi samo pogodan strop...:)

i da štrik bude čvrst:)))

@2...a ne, nećemo ružne riječi na mom blogu....