PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Scena iz filma. Aerodrom. Ljudi dočekuju svoje najmilije. Žene, muževe, djecu, roditelje, prijatelje... osmijesi, zagrljaji, poljupci... Ljubav je svuda oko nas i u nama. Zašto nam je ponekad tako teško u to vjerovati?
Kad legnemo u krevet vjerujemo da će sutra sunce ponovo izaći. Znamo da je tu i usred mrkle noći. Ne moramo uvijek biti zaslijepljeni njegovim blještavilom da bismo bili svjesni njegove prisutnosti. Znamo da je tu kad ptice najavljuju svitanje, kad proviruje iza oblaka ili kad rumenilo oblije nebo u smiraj dana jednako kao kad ga cvrčci slave u podne.
Ljubav je svuda oko nas. Jesmo li je spremni prigrliti kada nam se osmjehne?

Link

srce....nisu svi da pricaju o ljubavi..:)

a večeras film ,voliš li pse..priča o iskričarima.-)))

:DD... eno je! treća vertikala, sredina... klinka sa bočicom, koja se smije i smije, ne-vi-dje-no medeno...! :D

mogu to gledati uvijek iznova :))
toliko lijepih priča, sretnih i manje sretnih....

Ooooo, jedan od najdražih filmova...pričao o ljubavi i ljubavima.... svim oblicima ljubavi, baš topla, a opet ponegdje tužna, sasvim moguća...

1svijet ,tko je režiser filma?

srce,ja ovdje vidim jedan osobno upoznati lik!Prigodna fotkica..još da poslušam link

Zašto je ponekad teško vjerovati?

Hm...

Zato što ogroman broj ljudi u Hrvatskoj radi za 3500 kn mjesečno i nemaju pojma kako će preživjeti do kraja mjeseca, pa o aerodromima i putovanjima mogu samo sanjati.

Kakva ljubav dok ljudi vani kopaju po kontejnerima, kada znaju da ih jednoga dana čeka crkavica od penzije i razmišljaju kako tada što lakše i što brže umrijeti i prekinuti patnju?

Ljubav je samo u filmovima. U njima ljudi imaju novaca.

dobraaaa,hoćeš mi je dati je stavim u svoju škatulicu...:)?

forsaken,ima istine u tome,ali i u tome da su ljudi prije radili i za manje i bili sretni,naravno ne svi...Ovisi o prioritetima..što ne znači da imati više nije poželjno i dobro...

Da ljubav postoji, Iskrice ne bi bilo.

Ljubavi,tj.mediji su "ljubav"opisali u većini slučajeva kao "imati"...a ne biti...zato su nas naučili da je ljubav izvan nas a ne u nama...

..ali zato su neke druge...iskrice bile prije iskrice..:))

Da, bilo je to u normalnija doba, kada je čovjek još mogao vrijediti kao čovjek, a ne biti mjeren po količini novca.

Za 10-20 godina neće se više rađati djeca u Hrvatskoj uopće, jer će sve žene čekati da im naleti visok, zgodan, crn i još k tome bogat... Pa tako dočekati starost. I sada je gadno, pa ne želim uopće razmišljati kako će biti u budućnosti.

hm...stvarno,osoba u donjem redu,slijeva na desno je moj bivši sused...uspiješan podutetnik.Domaćice di si?!Odkuda ti ova sli-č-kica?!

eh,moj prijatelju!Ali još uvijek ih...je više od nas,a onda i izbor veći onih drugačijeg vrednovanja bitnih stvari...!:)

Eh, da si koje desetljeće mlađi, vidio bi kakva je situacija ;)

znam....čujem od mlađih od mene,i ne mogu svoje vrijeme prebaciti u vaše...ali opet se držim one:Ne ulove ribe oni koji imaju udice,nego oni koji pecaju...:))

U današnje vrijeme nema više pecanja - odeš u ribarnicu i kupiš što ti treba.

da..a opet,slađa je svježa riba upecana vlastitom udicom,nego ona iz druge ruke,kupljena..:)