ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

"Kako su se gledali. Pisali pjesme, spajali zvijezde, budili se žedni sna. Kao začarani. Čitali pisma, pisali poruke, prepisivali Šantića i Dučića. Lagali, pričali, šutjeli. Između sebe, sve mane imali i znali. Slučajno se primicali, kroz gluv jastuk jedno drugo udisali. Prsti im rubove stolova milovali. Noću plesali bolno slični i daleki, drhtavim prstima jedno drugome mazili potiljak. Smiješ li. Smijem.

Kad bi se u sred bijela dana jedno drugog sjetili, sve bi im svjetlaci pred očima zašarali. Vrat im bridio od hladna vjetra, usne ljubile cigaretu. Pričali s vodom, gasili misli. Istjerivali šejtana metlom, čizmom i olovkom. Vezali ruke u sto čvorova, pa ih po cijelu noć raspetljavali. Ježili se pod strehama, pod pljuskom šutjeli kao zaliveni. Od snijega bi potpuno zanijemili. Gledali se kao dva taoca. Približi se. Smiješ li. Smijem.

I ništa. Nikad. "

(Zijan.Ć.)

i ništa.nikad. ......jbte kako dobar tekst,a bogme i podsjeća na nešto :))

hhah i mene, zato je tu:))

legice,jesi makar koju kilu nabacila ovih dana?

ko ja? makar šta:))))))))))))))))))))))))))))))

Za priču kažu kako je priča samo priča, ali onda te možda i malo dotakne, pa i misao tad nekud krene... pa se još jednom okrene i nasmješi, te se malo i utješi... jer to je samo jeno sjećanje.

Prekrasno!