Sezona u paklu

Ancient rock

Antikvarijat nosača zvuka „Ancient rock“ nalazio se na zagrebačkom Pigalu (Gajeva) na broju xp, između buregdžinice „Zeus“ i salona ljepote „Hera“. Vlasnik, prodavač, otirač i probirač svojih mušterija imao je i malu nezavisnu nakladničku tvrtku istoimenog naziva. Bio je to, što reći, freak iz My generation, pjesme preteče svekolikog evanđelja rock nereda (punk).
Te večeri baš je gledao nešto apsolutno bezvezno kroz izlog radnje gotovo ne primjećujući ulične dame bez kamelija i bisernih naušnica koje su neumorno špartale gore-dolje kad u radnju uđe odnekud mu poznata faca.
- Long live rock'n'roll – pozdravi s rukom alla Napoleon ili alla Franjo Tuđman, pomisli gazda, bilo kako bilo alal mu vjera.
- Hey, hey, my, my… – otpjevuši.
Odnekud poznata faca se nasmije i pomisli da ipak nije pogriješio odlučivši se posjetiti ovaj neobični dućan i njegova apsolutnog vlasnika koji je, koliko maloprije, baš to i bio… gledajući nešto apsolutno…
- Vi objavljujete obrade pjesama i albuma drevnog rocka – upita ga s neobičnim akcentom s obzirom na svoj fenotip, pojavu i najavu. Naime, zvučao je apsolutno južno, ali zapadno južno, ne istočno. Koji je sad ovo vrag, pomisli apsolutni vlasnik. Nije li to onaj, ma da on je, sto posto. Lice, perika, visina, tj. nizina, odjeća.
- Uglavnom, odnosno isključivo – izgovori podozrivo gazda gledajući ga ispod oka, a svisoka.
- Odlično! Pretpostavljam da znate tko sam ja i što sam do sada objavio. Međutim, ja vam nudim jedan projekt, antirock šok-projekt kojim jamčim trostruku platinastu prodaju – sevdalinke, starogradske i tzv. narodnjake, ali ne ma koje, nego one prave, napredne!
Vlasnik ga je sada promatrao još podozrivije stvarajući u svijesti prve obrise skice ovog čudnog svata.
- Interesantno – umetne s vidnim nestrpljenjem – nastavite.
- Dakle, bit ću posve otvoren. Album bi se zvao „70 i 2 dana“, po poznatoj sevdalinki, ali furioso, che crescendo…Dio caro…Tu ga je već uhvatilo, taj zanos, furija ideje projekta – Iz dišpeta, samo iz dišpeta, a i vendette, ako hoćete…zajapurila se odnekud mu poznata faca – neće mene nitko ucjenjivati, mamicu im njihovu kriptoustašku! Znam ja tko stoji iza svega toga. Dva milijuna, dva milijuna maraka da bi me opet „vrtili“ na svojim domoljubnim krugovalnim radio postajama – prezrivo i s gađenjem ispuca to što ga je snašlo.
Vlasnik, prodavač, otirač i probirač svojih klijenata osjeti isprva blagu, a odmah zatim priličnu nelagodu u abdomenalnoj transvezali želudac-jetra s naglaskom na žučnjaku. Šta hoće taj umišljeni „najsjajniji triler kojega je Elton John ikada čuo“, onomad, na Sarajevskoj zimskoj olimpijadi. I šta izvodi s dim dalmoškim akcentom. Vrag bi ga znao, vidio ga je glumiti u nekim srpskim serijama-komedijama. Da ga ne zajebava. Odluči igrati njegovu igru.
- A zašto vi ne biste obradili vaše hitove…na engleskom. Meni se čini da bi vaša balada „Come to me to get old together“ bila ravna rock revoluciji.
Odnekud poznata faca se najedamput trgne , ukoči, zatim polako krene prema prolazu pulta sijevajući očima.
- Ha, ha! Duhovito, jako duhovito! Jaaaaako duhovito!
Vidjevši što bi moglo ispasti od triplatinastog projekta, vlasnik spusti pokretni most pulta i učvrsti ga malom rezom. Zatim brzinom munje kojom je Jimmy Page grmio u daljini (Whole lotta love) šmugne u prostoriju koja se nalazila pozadi i vrati se istom tom brzinom s albumom „Heroj ulice“ u jednoj ruci i s još uvijek podgrijanim burekom iz „Zeusa“ u drugoj. Podigne obje ruke s pripadajućim oružjem u njima i zagalami:
- Ti i ja, mi smo korak sad od zla! Ako, dakle, učinite taj zloćudni korak i pokušate učiniti ono što ste naumili, tako mi Zeusa i kravooke Here, taj tupe ću vam otfikariti jednim potezom ove sirpite, a preostalu mesečinu, mesečinu joj, joj naglancati istom!
U tom času, tko zna zašto, da li zbog iznenadnog straha da ga mogućeg takvog rastupeisanog netko, tko bi mogao slučajno naići, zauvijek „snimi“ i, poput proljetnog lahora, rasćarlija širom svijeta istinu o blistavoj karijeri skrivanoj ispod devinjskih čekinja i naprednih narodnjačkih nota, da li zbog uznemirujućeg pogleda na omot omraženog mu banda tek odnekud poznata faca se zaustavi i pomirljivo diže ruke u zrak, ne onako Hände hoch, ali dopola.
- Dobro, dobro! Ja sad shvaćam da ste vi shvatili da ja tjeram šegu s vama, ali zamijeniti me s onim pederovim trilerom, trilerom od pedera, pederskim trilerom…to je za mene u onoj nanosekundi bilo tako, tako, ne znam, uh…No, nema veze…
U posvemašnjoj uzrujanosti krene atavistički prstima prema kosi da njima prođe kroz nju, ali se u posljednjem trenutku „predomisli“ i zaustavi dlan u visini čela, na trenutak se tobože zamisli, a onda se lupne po čelu ostavivši ćelu i brigu o njoj za drugi put.
- Pa da, kako se toga ranije nisam sjetio. Onaj moj hit (pjevuši) tanananananana, nanananana… mogao bih to obraditi, recimo, na njemačkom. Njemačka je naš prirodni saveznik i ne bi bilo zgorega nekako joj se odužiti za sve što je učinila i čini za nas. Ponovno zapjevuši Ich libe eine Frau/ amschönste von alle…un so weiter.
Vlasnik ga gleda mutno i nedorečeno očito ne znajući što i kako dalje. Odnese hladno i podgrijano oružje u prostoriju iza i vrati se s uzdignutim kažiprstom desne ruke, spreman da objavi ideju desetljeća, kad u tom trenutku u radnju uđe visoka brineta, rockerica narodnog imena i epski dugačkih nogu, u usponu koja je, unatoč beskompromisnom rockerskom imageu i ressentimentu, uporno odbijala odbaciti taj (ob)lik svog krštenog imena i zamijeniti ga onim angliziranim, celebreted by „Skitnice“, najvećom rock'n'roll bandom na svijetu…a možda i šire. Bila je to ljubav na prvi pogled.
Jedno vrijeme duo „Anđeo i Duša“ žario je i palio stageovima olinjale cro estrade mega hitom „Morgen ich will zu dir kommen…“ sve dok se jednoga dana nije dogodilo nešto što će dodatno uzdrmati ioanko rasklimanu karijeru odnekud poznate face.
A u vrijeme kreativnog lutanja ili, bolje reći, bauljanja odnekud poznate face heroj ulice domoljubno se pretvorio u dobrog vojaka Švejka (Mi smo Česi, mi smo Česi…) i, debelo podmazan, na gusju, od gange koja je uporno pokušavala biti bećarac (a treba samo promijeniti napjev) ispjevao, odjeven u špenzlu, najljigaviji među najljigavijim, lirski pamflet domovinskom ratu i njegovim istinskim herojima… bojišnice, ne ulice; …lupi petama(pokorno javljam) i reci evo sve za Hrvatsku! Kakav mulj…na ljutu ranu…
- Slučilo se da je tog jesenjeg popodneva, negdje između ićindije i akšama, lutajući u potrazi za izgubljenim sevdahom, odnekud poznata faca odlučila pokušati ponovno, kod vlasnika „Ancient rocka“, pa kud puklo. Pigale je bio pust, a budući da se nije radilo o Zrinjevcu i njegovim platanama koje listaju, nije bilo nikakve šanse poneku lijepu ženu sresti, eventualno kakvu con la borsa rossa… Što se tiče onoga dobro jesti, Zeusov burek mu je prošli put zamalo „došao glave“. Iz tih misli trgne ga nečiji mazni glas:
- Ciao bello!
Podigne glavu i pred sobom ugleda anđela…pravog pravcatog anđela…crvenu boršu nije umah zamijetio.
- Čekaš nekoga ili flanerišeš? – koketno će anđeo.
- Molim, ne razumijem. Šta? Flaa…
- Ma nije važno, nego da me odvedeš negde da nešto čalabrcnemo, a posle ćemo da vidimo. Nisam skupa. Može i ovde, kod „Zeusa“, na burek.
Odnekud poznatu facu stade oblivati hladan-topao znoj najprije ispod „kose“, a onda po cijelom tijelu. Poče se nervozno okretati oko sebe da vidi nema li koga tko bi ga mogao vidjeti s ovom tu…U trenutku kad je pokušao dati petama vjetra, anđeo ga zgrabi za ruku i snažno privuče k sebi. I to je bilo dovoljno…za brojne stranice i minute kojih su vlasnici oni koji… ipak samo odgađaju vlastite brojne stranice i minute jer…na ovom svijetu stalna samo hijena jest…
A u još jednom međuvremenu najsjajniji triler kojega je Elton John ikada čuo skinuo je višedecenijski svrbež s tintare i tako poprilično osvježio ustajalu karijeru tamo daleko dočim je njegov zapadnojužni dvojnik taj i takav coup de grâce odlučio odgoditi do daljnjeg. Jer, on se najozbilnije nada i vjeruje da će do tada uspjeti (pre)živjeti od pikantnih začina iz autobiografije koju piše u tajnosti…s dva prsta… a bianco…