...
Lijepi završeci me ispunjaju sjetom...krajevi koji obećavaju novi početak me ispunjaju tugom.Ne želim lažna uzbuđenja i neizvjesnost.Više me ne vesele.Želim proročanstvo i istinitu priču.Točan slijed događaja da mogu izabrati.Krenuti ili zastati,na trenutak.
Ostanak je dobar.Usporavanje koraka prepuštenog mislima.Ugodno je plivati u mirnim mislima,konačno.Uživati u malim stvarima.Pričati s novim ljudima.Ispuniti se njihovim osjećajima.Skrivena promatrati tuđe osmjehe.Dobro skrivena,možda bih mogla ostati ovdje neko duže vrijeme,možda me novi početak zaobiđe.
Ne želim taj novi prijelaz.Taj odlučujući korak.Bez povratka.S previše nove nade da bi ju srce moglo podnijeti.
Prevelika su to krila za mene.
30.12.2010. u 10:11 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
opusti se i prepusti..sve je kako mora biti
Autor: zelenaruka | 30.12.2010. u 11:46 | opcije
otisni se s obale, ne valja bit privezan uz kraj...jest da je tu najsigurnije, ali ponekad treba i na pučinu, riskirat da te nevera baci na oštre hridi, da te zamalo utopi pa da opet isplivaš i osjetiš život i vjetar na licu...jer kao što pjesnik kaže..."život je more, pučina crna po kojoj tonu oni što brode..."
Autor: myrer | 11.12.2012. u 21:36 | opcije