Indrilogija

Svaki početak, neizvjestan je, uzbudljiv i gotovo uvijek ispunjen nadom, tako i početak nove godine budi u nama želju da bude bolja od one prošle ili da bude dobra kao jednom neka koja nam je učinila život ljepšim i koju pamtimo po većini dobrog.

Silvestrovo, nam prolazi u strci, pripremi za ispračaj Stare i dočeku Nove godine, cijeli dan negdje jurimo, žurimo, kupujemo, osmjehujemo se i neznancima, udijelimo nekom prosjaku novčić ili jedan više nego obično, ljubazni smo prema svima, želimo dobre stvari i prodavačici u nekom dućanu, poštaru, dimnjačaru...to je jedini dan u godini kad bi svi htjeli svakome pokazati kako smo dobri, puni želja, radosti i svega onog što bi čovjeka trebalo činiti čovjekom.

...Odbrojavanje - 10,9.........0, kazaljka na kazaljki 00:00 i u toj jednoj sekundi cijeli svijet je na nogama, vatrometi osvjetljuju nebo, glazba trešti, pjenušac se čuje i klizi kroz milione žednih grla, pjesma ori planetom, svi smo nasmijani, želimo jedni drgima sve najbolje, najljepše....zdravlje, sreću, puno ljubavi i novaca....rukujemo se, grlimo, ljubimo, smijemo.....cijela planeta Zemlja ispunjena je tim veličanstvenim fluidom neizmjernog veselja....

...No, je li zaista baš u svakom kutku, na svakom centimetru tako?....Ima li u toj najluđoj noći onih koji jednostavno spavaju, ponašaju se kao da je to dan kao i svaki drugi, sjede negdje u svojoj toploj sobi i čitaju omiljenu knjigu, slušaju glazbu koja nema veze sa slavljem, sami su ili s nekim tko je na taj način spreman dijeliti tu i takvu novogodišnju noć, ilma li gladnih, promrzlih, nesretnih, ogorčenih na obilje i sreću drugih, ima li bolesnih, ravnodušnih......?

U trenutku kad želimo jedni drugima obilje svega dobroga, jesmo li pomislili što želimo sami sebi?....Eh, kojeg li pitanja...pa naravno da si ne želimo ništa loše, ali sam sigurna da je u toj 00 sekundi veoma malo ljudi koji sebi požele biti jednostavno i samo - bolji ljudi.

Mislimo da smo dobri jer eto, svojm najmilijima i cijelom svijetu želimo sve najbolje, a zar ne bismo svake sekunde cijele i svih godina dok smo živi trebali tako misliti?
Da li bi tada postajali svaki puta sve bolji ili bili bar uvijek jednako dobri?

Sjetimo li se onih gladnih i ravnodušnih, osamljenih, nesretnih, siromašnih, nesvjesnih...?

Da li smo uopće zaslužili željeti sebi sve najbolje?

Postavljam najprije sebi sva ova pitanja, jer još prije par sati, sada već stare godine, spremajući se za slavlje, u obilju svega i najbližih mi bića, ponašajući se kao većina onih kojima je namjera što ljepše, svečanije i bogatije dočekati slijedeću godinu, nisam imala vremena niti sam se sjetila ičeg što bi mi remetilo uzbuđenje silvestarskog ugođaja.

Uvijek nas neki događaj ili doživljaj potaknu na razmišljanje.

Jutros, vraćajući se sa slavlja, uđem u svoj dom i ugledam ispod raskošnog stola punog kolača, cvijeća, svijeća...malo, do bola prestrašeno drhtavo biće, najtužnijih očiju kakve dugo nisam vidjela, bića koje je u trenutku kad sam ja bila nasmijana i vesela...bilo samo, ispunjeno strahom i vjerojatno neizmjernom tugom.
Nestala je sva čarolija svečanosti slavlja i spuštajući ruku kako bi pomilovala i smirila svog vjernog kudravog prijatelja, obuzela me tuga, osjećaj ljutnje na samu sebe i želja da popravim nekako grešku što sam svog psa ostavila samog, ispunjenog strahom zbog toga što ne razumije da petarde, pucnjava, vatrometi... nisu namijenjeni kako bi mu učinili bilo kakvo zlo.

Još uvijek mi zvoni telefon, moji mi prijatelji i znanci upučuju već spomenute najbolje želje, zahvaljujem im i uzvraćam iste, no svaki puta uz jednu misao - želim sebi i svima - samo da budemo bolji ljudi, kako bi sami stvorili razinu i dimenziju u kojoj bi mogli primati i davati, kako sebi tako i drugima - sve najbolje.

Dakle, prvog dana 2011 nove godine, želim nam svima što više ljudskosti i davanja ljubavi, kako bi u svim idućim danima ove godine ljudskost i ljubav mogli zasluženo primati.

Link

Tvoj bi post ovdje trebao ostati bez komentara, kao uzor onima koji su se pred 24h ovdje počeli nadmetati u zlobi, mržnji i osveti, no i oni će svi kad tad shvatiti da su "dobro" u svom životu jednostavno propustili da prođe pokraj njih. Pozdrav i tebi i sve dobro... sretna ti Nova godina! ;)

Prekrasno napisano....biti bolji ljudi,da, to nam svima treba :-)

Neugodno je meni (!?)zbog pisanoga ove dane , stoga šutim ... želim svima samo ono što i sebi :-)

...nemam što više dodati na ono što sam napisala sama, a niti na ovo što ste vi napisali, jer dovoljno je da smo se svi makar malo zamislili i bili dobronamjerni jedni prema drugima, pa nek nas je samo troje zasad, to je prvi korak ka nečemu dobrom....:))

samo da nadodam
"Nemojte se truditi da samo vi budete dobri, već da i svijet što ga iza sebe ostavljate postane dobar."
Bertolt Brecht

...naravno, samo loši ljudi ne mogu iza sebe ostaviti dobar svijet....