ima nešto što ti želim reći:

Išao jedan putnik cestom, koja je vodila u veliki grad. Jedna je žena sjedila na rubu ceste, te on zastane da se kod nje raspita o gradu, u koji je namjerio. "Kaži mi, kakvi su ljudi u onomu tamo gradu?" Žena ga pogleda. "Kakve si ljude susretao u mjestu odakle dolaziš?" - "Odvratne", požali se putnik. "Sve gore od gorih. Škrtice, nepouzdane, lažljivce, ljude vrijedne svakoga prezira." - "Ah", reći će žena, "žalim, ali takve ćeš iste zateći u gradu u koji si se uputio." Čovjek uzdahnu, i produži namrštena čela.

Nedugo potom naiđe još jedan putnik. I on zastane da bi se raspitao o istom gradu. I opet ga žena upita kakvi su bili ljudi, koje je ostavio za sobom u mjestu odakle je došao. "Bili su to dobri ljudi, pošteni, marljivi, istinoljubivi, i velikodušni. Lako su praštali tuđe pogreške i zablude. Zaista mi je žao što sam se morao od njih rastati." - "Ne brini", reče mu žena. "Takve ćeš iste sresti i u gradu u koji si se zaputio."

Niti jednom niti drugom put uopće nije trebao, jedino ak' se probudio Cigan u njima.

Idem i ja u taj grad:-)))
Hop( taj nick mi je najdraži , u biti sve si ti , znam).......SRETNA ti bila, vesela a i ono najbitnije ZDRAVA:-)

lijepo je naići na nekog tko isto čita :))

pozdrav bisernoj i drugima koji nešto čitaju. stari nik mi je postao veliki teret.

DA, sve je stvar kako se postavis u zivotu i skojim otpimizmom sve vidis....

percepcija i htjenje...
ono što tražimo nači čemo ...
od čega strahujemo snaći če nas..

predivan tekst,a i istinit,samo otvorimo svoje srce i oči,možda bude drugaćiji.....?Ovisi i o nama.!