MOLVIDA

Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda:
kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu.
Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze:
mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice.
Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.
Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče: "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti."
"Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag.
Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče: "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.
"Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.
Nakon tri dana opet dođe i reče: "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!"
"Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj.
Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao.
Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!"
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
To je napetost i ostvarenje.
To je velika čežnja i neprijateljstvo.
To je radost i bol.
Nema jednoga bez drugoga.
Sreća je samo dio ljubavi - onoga što treba naučiti. Patnja također spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.puse

Mol , ta priča o Bogu i muškarcu se može ispričati i obrnuto. Nije jasno zašto je Bog uopće prvo stavrao Adama. Da sam ja tada bio Bog, ja bih prvo stvorio Ženu.....

haha lijepo objasnjenje toga sto je ljubav!!! i vjerovatno je to najblize istini ispricana prica! ima jako malo msukaraca koji to shvacaju a sve manje i zena!.....dok su silom orali biti jedno uz drugo tako su i zivjeli....sad kad je emancipacija nema vise sile koja bi ih drzala skupa...svojevoljno ne zele uciti taj osjecaj!

je..trebam učitelja.-)

svašta.pa čovjek je bio sam...da se naučio samoći,ne bi mu trebala žena.

Ljubav se ne uči.Ili znaš voljeti ili neznaš.
Razgovor je stabilnost svake veze.Što više
razgovora više je razumjevanja.Gledajući
loše u vezi nevidimo dobro,kao i obrnuto
gledajući dobro ne vidimo ono loše.
Od toga koliko razgovaramo i u što gledamo
ovisi budućnost veze.

Kako slatka priča! Nego tko je stvorio ona druga čudna bića, ona koja radjaju po desetoro djece i ne stignu ostariti?

Da nebude nesporazuma obje strane
moraju pričati i gledati u isto,ako samo
jedna strana gleda u ono dobro,piši propalo.

da LJUBAV se sasvim sigurno treba učiti ... I ljubav je prije svega UČENJE O SEBI. Onaj tko sebe ne pozna ne može se niti o ljubavi razgovarati.
Ljubav nije nimalo apstrakatna pojam . ona ima konkretan sadržaj koji isspsuju srce i duša zaljubljenih. Ali problem je u tome da se treba naići na osobu koja razumije i sluša taj naš unutarnji šapat...