Ručkić krčkić

"Jednom ćeš i ti naći ljubav", rekla joj je majka na odlasku. Ali joj nije rekla kad, ni kako, ni gdje je treba tražiti, pa je djevojčica uvijek, baš uvijek pozorno gledala u svaki zakutak u kojem bi se ljubav mogla skriti, trudila se uloviti je kad izađe na sunce, kad se igra u valićima ili lijeno provlači kroz proljetno lišće, ili šuška u jesenskom.

Kad se zadjevojčila imala je već impresivnu kolekciju potencijalnih ljubavi pronađenih u bijegu, na brijegu, u stijegu, u prašini, na čistini, kod postolara, u crkvi i ispred nje, u novinama i na televiziji, sa školskog igrališta, iz udžbenika i lektire, u leptirovim šarama, sprešanim cvjetovima i onih koje su pale s udaljenih svjetova. Ali, kad ju je prvi put ponosno pokazala, rekli su joj, "Mala, nemaš ti pojma što je ljubav!"

Mnogi su se nudili da je nauče, ali ona nije vjerovala da se ljubav uči, nego da je treba naći, da je negdje čeka, željna i iznenadna i stvorena baš za nju. A onda je jednog dana u novinama ugledala oglas: "SAJAM LJUBAVI! LJUBAV ZA SVAKOGA I ZA SVAKU POTREBU. DOĐITE I UVJERITE SE KAKO LJUBAVNE ISKRE FRCAJU!"

Naravno da je odmah krenula, s najvećom torbom na ramenu. Na ulazu je platila ulaznicu i dobila prospekt: prvo će na Ljubavnu izložbu, a zatim na natjecanje. Putem do paviljona je prošla pored šatora u kojem su se licitirale polovne ljubavi, neke iz prve, a neke iz druge, treće, čak i četvrte ruke. Neke su bile sasvim zgodne, vesele i čupave, a neke ofucane i mrzovoljne, neke skupe, neke su išle praktički za džabe. Ovamo ću se vratiti ako ništa drugo ne nađem, zaključila je, od viška glava ne boli.

Na poljani ispred paviljona bila je izložba Ljubavi bez pedigrea. Svaku je vodilo po dvoje, troje, ponekad i četvero ljudi, muškaraca i žena, nekad više muškaraca, nekad više žena, ali najčešće samo dvoje. Gladili su svoje ljubavi, kojih je bilo svih boja i oblika, neki su bili sasvim nevjerojatni, od najmanjih do najvećih, od čupavih do ćelavih, od krilatih do gmizavih, od pitomih do ratobornih. "Mi smo svoju našli na moru", objašnjavao je jedan par drugome trojcu. "A mi svoju na poslu, a onda smo se proširili", odgovorili su ovi. "Naša je pala s Marsa", rekao je jedan muški par, "a njihova je s Venere", objasnili su, pokazujući ženski par. Svi zajedno su vodili jako razmaženo dijete. Jedna djevojka je sjedila sama s umiljatom ljubavi u krilu. "Našla sam je ostavljenu na željezničkoj stanici", ispričala je djevojci, "ali je ne mogu zadržati, ne znam što bih s njom... Hoćeš je ti? Jako je poslušna i dobra." Djevojka je odmahnula glavom, ne, nije ta za nju, iako joj se jako svidjela. Možda se i po nju vrati, ako ne nađe ništa bolje.

Konačno je ušla u paviljon. Bilo je tu mnoštvo prelijepih ljubavi u kavezima, mirišljavih, isfriziranih, neke su bile i našminkane, a oko njih mnoštvo nervoznih ljudi koji su se svađali, ne, ne ovako, onako, ne može tu mašna, ne gurajte se, luzeru jedan, popušili ste lani, popušit ćete i ove godine... Ljubavi su se stisnule u svojim nastambama, većina nije htjela ni jesti, ni piti, iako je u svakoj bilo hrane i vode. Jedna je pobjegla i dala se u trk preko podija, a za njom podivljala žena, koja je psovala sve po spisku i svakoga ošinula bičem u prolazu.

Djevojka je sjela na dobro mjesto, točno u sredini, tako da sve može vidjeti i izvukla mobitel da snimi najbolje ljubavi. Prvo su nastupale Velike ljubavi, a na kraju Patuljaste. Svaka bi obišla krug, zatim pokazala što zna, svakakve štosne trikove, a onda sjela pred ocjenjivačko povjerenstvo. Ovi bi klimali ili odmahivali glavama, a vlasnici bi se osmjehivali ili drhtali, kako koji. Uz nastup svake ljubavi, Velike, Srednje ili Male, spiker bi ispričao kako je nastala, gdje je začeta, koje su joj glavne karakteristike i što se najviše cijeni. U svakoj kategoriji je izabrana Pobjednica i dvije Pratilje, koje bi dobile pljesak, pokal, lentu, kost i puno zvižduka zavidnih. Djevojci se najviše svidjela jedna koja nije pobijedila, jedna nestašna, koja je usred ophodnje veselo zalajala i skočila vlasnici u zagrljaj. Vlasnica se isto nasmijala i poljubila je. Baš su bile slatke!

Neke od tih ljubavi su bile na prodaju, ali cijena im je bila previsoka. Uostalom, djevojka je svoju htjela NAĆI, ne kupiti. Jer tako joj je rekla majka, na odlasku. Obećala joj je!

Izašla je sa stražnje strane paviljona, slučajno. A tu su se nalazile Odbačene ljubavi, Izgubljene ljubavi i gomila ljubavnih Prosjaka. Odbačene ljubavi su umiljato gledale svakoga, gurale se do prolaznika, hvatale se za cipele, Izgubljene su izgubljeno tumarale između posjetilaca, ponekad bi nekoga cimnule za rukav, a zatim razočarano ustuknule, a Prosjaci su vikali, unoseći se u facu, "Daj mi malo, daj samo komadić, gladan sam, bog ti dao zdravlje i sreću, podari prosjaku!" Jednom je dala jednog svojeg leptririća, a onda ju je taj pratio ukorak, sve do izlaza, nije ga sa mogla otresti, i tek kad mu je dala i svoju pticu nade, tek onda je zastao, a ona je brzo zbrisala.

Nije se vratila po one Ljubavi koje je ipak namjeravala uzeti ako ne nađe svoju. Shvatila je, ne, ni jedna od njih nije za nju. A što ako svoju nikad ne nađe? Ako je nema? Ako ju je našao i prisvojio netko drugi? Što ako uopće NE POSTOJI???

I tada je prvi put pogledala svijet oko sebe bez traganja za ljubavi. Sunčano jutro. Treperavo lišće. Klokotavi potok. Žilave travke. Mekano blato. Raspjevane ptice. Zrak pun mirisa koji pričaju priče, ne samo o ljubavi, ali i o njoj... I nose pjesmu.

Link

Koji tramvaj vozi do tamo?

Onaj koji stiže.

cmok, vegić!
http://www.youtube.com/watch?v=v0NSeysrDYw

Hi, liza (meni si uvijek liza!)! Onaj stelar parov me rasturio, slušam to danima... :-))) Ah, vidiš kako je zapravo lako naći Ljubav, zar ne? :-))))))

mh..i meni zao za lizu..al dobro šta je tu je;)
jeste, lako je, samo se treba uštimati na prave frekvencije!
svakodnevno nas obasipaju samo frekvencijama stara, jos smo i dobro ispali...u tom *zajedničkom* portretu.

*straha..pardon

Ah, liza, jedna od mojih ljubavi:

"You kept me from believing
Until you let me know:

That I am not the one who loves –
It’s love that chooses me.
When hatred with his package comes,
You forbid delivery."

" I tada je prvi put pogledala svijet oko sebe bez traganja za ljubavi. Sunčano jutro. Treperavo lišće. Klokotavi potok. Žilave travke. Mekano blato. Raspjevane ptice. Zrak pun mirisa koji pričaju priče, ne samo o ljubavi, ali i o njoj... I nose pjesmu."
:))