The restaurant at the end of the multiverse

Fors, samo ću malo uzurpirat blog...debelguza se pjeni.....

Živila jednom jedna nesretna i nevoljena žena. Živila ona sama, izopćena od okoline, prezrena zbog svoje ružne vanjštine i duge jezičine. Narav joj bijaše izrazito svađalačka, sitničava, te od mladosti nije nalazila osobu, svog ili suprotna spola koja bi htjela s njom provesti više od desetak minuta. Patila je i ljutila se, u nemoćnu bijesu proklinjala svoju sudbinu, jasno, kriveći druge za takvo stanje....

Ima tome jedno sedam godina (a bilo je zimsko doba) kad je nevoljnica odlučila uzeti stvar u svoje ruke....bilo joj je krajnje vrijeme, jer se peto desetljeće njena jadna i jalna života neumoljivo primicalo.

Čula jadnica da tamo negdje postoji jedna stranica, zvat ćemo je barakokula.com, gdje se osobe različitih životnih dobi upoznaju i dopisuju, druže i sastaju....i čvrsto odluči naša junakinja (il bi bolje bilo da je zovemo antijunakinja) da će tamo upoznati nekoga, ili neke s kojima će se družiti i prijateljevati, te koji joj neće stalno spočitavati njenu ružnu vanjštinu, njenu poganu jezičinu i njenu potrebu da svakom loncu bude poklopac....

Proda ona jedno pet hektara zemlje u zagorju (ionako je zločesti otac uvijek govorio da se od grožđa koje raste na tim bregima samo kiseliši prave i da neće vina biti kolko Bog da, nego koliko on odluči) i kupi novi computor (pentium tri), nabavi web cameru, pa mikrofon i slušalice, pa plati Ht-u dsl i pozove momčića susjedina (kurac bi joj doša, da mu nije 200 kuna dala) da njene nove igračke spoji i uputi u rad......njena avantura s virtualnom zajednicom mogla je započeti.......

I tako je naša heroina došla do interneta i poput maloga diteta kojem daš prvi put žvaku, pa iščaši vilicu od strasna žvakanja, tako je i naša Milojka zanemarila jelo i pilo, spavanje, socijalne kontakte (kojih i nije bilo, osim dakako, u njenoj glavi) i začuđena svjetlošću i šarenilom brodila bespućima interneta.

Prvo je gladno navalila na stranice za odrasle, pa je otvorenih usta, isplažena jezika i drhtavih prstiju došla na svoj prvi chat (iskonov chat)....jadnica, nije imala šansi, pored mladih geek-ova, koji spavaju jedu i žive on-line.....ismijana, ponižena odlučila je naša debelguza naći svoj komadić interneta....mjesto koje će joj odgovarati...gdje joj se niko neće rugati, gdje će je obožavati, mjesto gdje će ostvariti socijalnu interakciju....

Otišla naša junakinja na tamo neku stranicu smokva.com...sljedila ona upute na ekranu i ispunila profil....

visina: 175
težina: 60
boja kose: plava
boja očiju: zelena
godina: 32
seksualna orjentacija: Bi (to je danas moderno)
opiši sebe kako izgledaš: ja sam sex bomba

Stavila je ona i sliku u profil (je da joj je tribalo jedno dvaest dana, da savlada browse i add...ali se upornost isplatila), jasno da slika nije bila njena, želila je sebi povećati šanse što je više moguće.....

Prvi poruke su počele stizati, jako brzo, pa prvi tel. pozivi, u čas joj je dan bio ispunjen dogovorima, prepiskama, sms-ovima....

I došao je i taj dan, njen prvi sastanak u živo, dan kad će prestati lagati, jer je gospodin s kojim se dopisivala (manager, 39 godina, visok i neoženjen) tvrdio, da mu uopće nije bitna njena savršena linija i njene zamamne obline (kako mu se opisivala), te da on u ženi vidi nutarnju ljepotu i čitav svoj život traži srodnu dušu, a ne komad mesa....

Kako je bio u pravu, jer sve šta traži to će i dobiti, kako će se obradovati kad vidi da nije manekenka, već ugojena, usaljena, stara i lajava usjedilica, sa problematičnim tenom.......

Vrijeme radnje: 19:30
Mjesto radnje: Peoples bar
Ljubavni sastanak njenog života, manager, 39 godina, noženjen, vidjela mu je sliku, apolonske crte lica, stas kao da ga je Ivan Meštrović klesa, drhtala je poput lista, osjećala se poput šiparice, ustreptala...
Satima se uređivala, čupala je dlačice iz crnog madeža na obrazu, depilirala je brkove, nadlaktice, noge, obrijala bikini zonu (nikad se ne zna), obrijala je pazduhe, izvadila je onu svoju kariranu haljinu (škotski uzorak), namirisala se, otišla u frizera, blistala je....
Koliko je žena tako ružne vanjštine mogla izgledati dobro, toliko je i izgledala....osim toga zračila je neopisivom srećom i pozitivnom energijom....
Jedva je dočekala 18:45, ukrcala se u autobus i već u 19:00 je sjedila u Peoples-a, nervozno gužvajući ružu (predvidljivi znak raspoznavanja) sjedila je u separeu i iščekivala svoga princa.....
Nakon dva popijena čaja od mente u 19: 40 princa nigdje na vidiku, u 20:10, konobar je već počeo na nju upirati prstom i došaptavati nešto kolegici za šankom, u 20:30 već je izgubila svaku nadu, princ neće doći, nije se javljao na mobitel, nije odgovarao na pozive, na sms-ove, bilo joj je kristalno jasno, mislila je da mu se nešto dogodilo, nemoguće da se nije pojavio....
U 21:30 izašla je iz kafića, tužna, povrijeđena, razočarana, jedva je čekala stići kući....naime morala je na wc....i mala i velika nužda....
Nakon pražnjenja crijeva i mjehura (kod nje uvijek dugotrajan proces) sjeda za PC, logira se na smokvu, nalazi poruku, grozničavo čeka da se poruka učita.....napisano je potpuno šokiralo, pisalo je citiram:
Draga debelguza, ružna si ko lopov i neskladna poput kravlje balege, nisam želio prići ti bliže od metra, ti si pojam ženske ružnoće......oprosti, to je jače od mene, mislim da je to jače od bilo kojeg živog bića na planeti....a i lagala si mi.....
Pozlilo joj je pala je sa stolice, ruke su joj drhtale, koljena klecala, donja usnica podrhtavala, skupa sa tri reda podbradka......bila je na rubu.....

Ležala je na podu svoje djevojačke sobe (nije ta soba bila potpuno djevojačka, davno prije, dok je još bila polaznica srednje industrijske škole u nju je pustila onoga Štefa, za kojeg svi govore da mu fali daska u glavi, al nije mu falilo ništa između nogu, dapače bilo je i viška) i gledala u plafon......

Nakon šta se plafon prestao okretati, ustala se, njeni batasti i kratki prstići stisnuli su se u pesnice, njene tanke usne izgubile su boju i postale ravna crta, njene obrve iskrivile su se poput negativaca u stripovima, bila je ljuta, bila je bijesna, bila je ispunjena pravednim bijesom.....

Prvo se ponovo logirala na smokva.com i obrisala profil, jeste li sigurni da želite obrisati profil, a ne ti si......zatim je otišla na iskrica.com i otvorila svoj novi profil, oblikovala je svoj novi virtualni identitet......tamo će biti sve šta nije mogla biti u životu, atraktivna gospođa u kasnim četrdesetima, profesorica na fakultetu, žena čvrstih uvjerenja, koja ne ustaje kad muškarac ulazi u prostoriju, bogata, svjetski putnik, nudist, gastronom i kozmopolit....obožavana od muškog i ženskog roda.....samo joj je još nedostajao nick, iza kojeg će imena skriti tu mistično-romantičnu ženu......

Razmišljajući o nicku zaspala je presavijena preko stola, dok su se slojevi njenog sala složili jedan preko drugog, tvoreći joj potporanj, te je na njima zaspala kao na najmekšem kušinu.....
Ujutro se probudila i znala je koje će ime dati svojoj virtualnoj junakinji, zvijezda je rođena, zvat će se Teglategla08.....bezkompromisna, obrazovana, atraktivna, neobavezna i lepršava....to je nova debelguza......

jeli ovo istina ili se zajebaješ ? ako je istina , mogu mislit šta će o meni govorit za koji misec !!

Zašto bi pobogu o tebi iko išta govorija za koji misec, koji si ti?

my name is "nobody".