Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Što je tamna materija, a što tamna energija?

One čine 95 % univerzuma, a mi još uvijek ne znamo što su one i kamo se šire. Tajnoviti zagrljaj kozmičkog beskraja iskri kristalne strune koje svojim plesom šire vječnost u bezvremenost Božjeg sna.

Ako je ovozemaljski svijet uistinu trenutak velike svečane predstave na pozornici svemira, na onom nepostojećem, a opisanom Morusovom otoku sreće, ako smo mi tek izvođači božjom rukom ispisanog scenarija onda živimo ovaj život vjerujući da se u nama samima kriju sve napisane utopije, da se u nama iskri Platonova Atlantida, da u sebi nosimo Campanellin Grad Sunca.

Igrajmo srcem i dušom ovu premijeru, oživimo spiralnom dinamikom dosadu davno napisanih sanja, jer repriza je još uvijek nenapisana utopija o kojoj tek možemo i smijemo sanjati. Mi, djeca svevremena smijemo, zvjezdanim slovima svog nutarnjeg neba, ispisivati sve još ne napisano.

Izgubljena u vremenu, rođena u jednom drevnom snu,
u dubini vječnih oceana, utopija svima znana
zarobljena u željama, na dalekog mora dnu
snivan otok sreće iz antičkih dana.

Oplakivana, opisana, opjevana, oslikana, sanjana,
roniocu tajnovit cilj, pustolovu mala bova
za sidrenje duše u bespuću Tihog oceana,
u tajnoj dimenziji ljudskih snova.

Utopija, nedosegnuta Ada vječnog mira
srca poziva u zagrljaj spokoja i sreće,
nebeska joj harfa himnu svira,
sirena pjev jedra pokreće,
čarobni zvuci dodiruju želje, svaka nota srce dira,
u dubini duše snene čovjek živi snove svog svemira.

Odakle dolazi ljepota, odakle kaplje sreća, odakle izvire ljubav?

U Campanellinom Gradu Sunca se nalaze odgovori na ta pitanja. U tom sanjanom gradu je vrhovna vladarica sila koja sjedinjuje elemente u čvrstinu postojanja, mudrost kozmosa utkana u misli drevnog filozofskog uma, utopija koja nas navodi da živimo u skladu s tajnovitim zakonima i energija ljubavi koja nas oplemenjuje svjesnom spoznajom o sreći da živimo na plavoj planeti.
Jednom davno upitah dječaka očiju boje sna, odakle dolazi voda? Iz zemlje, zar ne vidiš? U kapljicama vode koja je dolazila iz zemlje se zrcalio Grad Sunca i ja šapnuh,

Želim u jednom treptaju oka vrijeme zaustaviti,
želim u jednom trenu trenutak postati,
želim u kristalu lebdjeti po svijetu,
želim u snu grliti cijelu planetu,
želim dotaknuti zvijezde,
želim da se iskrice sreće u srcima gnjezde,
želim da se srodne duše uhvate za ruke,
želim da nestanu sve života muke,
želim tek boje, mirise i cvijeće,
želim postati kap sreće.

autorica: DIJANA

Divno.... i želja je nešto :)

stvarno dobro...klap,klap

da, ovo je predobro :)

Vidiš "Dijana"... u ovom vrtlogu negative ovih dana na blogu... tvoja mi pozitiva (pa i ovim) djeluje ... i više nego protuteža na klackalici...
SVE OVE ŽELJE SU ČISTA POZITIVA...

"Fatamorgano1..", autorica je moja frendica imenom Dijana :) je, tekst je čista pozitiva :)