Ručkić krčkić

Kad si postavim to pitanje, uvijek se prisjetim jedne apsurdne priče:

Moji roditelji su poznavali jednog čovjeka koji je mrzio četnike. A mrzio ih je zato jer su mu ubili majku, njemu, skrivenom u grmu, na očigled, i to surovo: silovali su je, objesili je o šljivu i odrezali joj dojke. On je tada bio momčić od 15-ak godina.

I zato se on pridružio ustašama. Ne znam je li koga ubio, a ako jest, ne znam na koji način. Znam da je rat prošao, on ga je preživio, oženio se i dobio sina i kćer. Učio ih je da su Srbi četnici. Svi odreda.

Njegov sin je usvojio znanje, emigrirao u Ameriku i pridružio se nekakvoj prekomorskoj ustaškoj organizaciji. Njegova kći se zaljubila u Srbina. Jako. I zatrudnjela s njim.

A na to je njen otac rekao da će ubiti i nju, i njenog Srbina i njihovo dijete.

Pa je ona također emigrirala u Ameriku. Ne kod brata. Negdje drugdje.

Nitko u toj familiji više nikoga ne voli.

Ni ja nikad nisam voljela tog čovjeka, iako mi je uvijek donosio krasne čokolade. Ne nakon što je ispričao tu priču. Bojala sam ga se. Jer mu je mržnja važnija od ljubavi.

Zaključak no. 1: ne volimo one kojih se bojimo.

Priča br.2

Moju baku, djeda, majku i ujaka su 6 puta htjeli pogubiti u 2. svjetskom ratu: jedni zato jer nisu dobro govorili hrvatski (baka je talijansko-češkog porijekla, a djed Mađar), drugi zato jer nisu dobro govorili srpski (isti razlozi), trećima je bilo svejedno kako govore, ali su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme itd. Svaki put ih je spasila bakina škrinjica s nakitom. A posljednji put, pred partizanima, isječak iz novina u kojima je pisalo o njihovom vjenčanju kao o bitnom snobovskom događaju sezone.

Zaključak br. 2: ne volimo one koji se ne uklapaju u našu sliku svijeta (osim ako nam ponude nešto što nam koristi).

Priča br.3

Jednom sam i ja poželjela ubiti. Zaistač. Vlasnika kafića koji dijeli zid s mojom spavaćom sobom. Zato jer je ravno 3 godine čekićao i burgijao po tom zidu, od 7 ujutro do 10 navečer. Prijavila sam ga raznoraznim inspekcijama, jesam, i regulirao je on to svoje čekićanje, ali mi je svejedno smetalo... A ja ga nisam ubila, iako sam žarko željela, nego sam otišla na autogeni trening i naučila kako spavati buci unatoč. Sad sam mu zahvalna što sam to naučila. A on me uvijek časti.

Nije to ljubav, ali je tolerancija.

Zaključak br. 3: ako nekoga ne možeš voljeti, a ne možeš ni eliminirati, preostaje ti učenje: TO možeš voljeti.

Priča br. 4

Neću istinitu, jer bih morala uključiti istinske ljude, ali ću jednu koju su svi mogli vidjeti: Boston Legal. Dvojica odvjetnika, jedan depresivan, drugi manijakalan, jedan demokrat, drugi republikanac, jedan sputan svim mogućim pitanjima, obzirima, promišljanjima, drugi nekontrolirani hedonist... A svake večeri dolaze na isti balkon, sjedaju svaki u svoju fotelju, pripale cigaru, ispiju whiskey i ventiliraju kako im je prošao dan. I utješe jedan drugoga. Onim drugačijim pogledom.

Zaključak br. 4

Volimo ljude koji nas ne samo prihvaćaju, nego potiču da postanemo veći ljudi.

guzoper:
nabijem ti mater na kolac idiote ljigavi
04.05.2010. 16:38:17


I ti to voliš.

Super ti je ovo....Zakljucak br.2 mi se najvise svidja.

priča je odlična. stvarno.
sad idem, pročitat ću kasnije.
al znaš, meni ti niko ništa nije učio. ako je i pokuša-odusta je
al svi se bune _ hercegovci ovo, Hercegovci ono.
zauzimaju, ootimaju, ovako, onako.
a kad netko dođe silovati ćirilicom, onda šute. e to je to-ne volim licemjerje.
moraš biti čovjek da bi bio hrvat, srbin, musliman. ako nisi čovjek, nisi ništa.
a ela sere. i to je to, ne trpim licemjerje

vega, zadnji zaključak ti je čudan.
zasto?
jer cjela dekadencija drustva se i događa upravo zato jer se pojedinci (radije) okruzuju "manjim" a ne "većim" ljudima od sebe.

Ne, fors, ne volim. Smatram da baba jako griješi u svojem izričaju, a o uskogrudnosti stava da i ne govorim. Voljela bih kad bi baba uspjela prerasti ove skučenosti.

Nikolina/baba: ZATO te volim! Da, licemjerje je najgora prepreka ljubavi. Budi što god jesi, ali otvoreno i časno. I ne piskaraj ćirilićne blogove u uskogrudnoj sredini samo zato da potkuriš vatricu: piši ih zato jer vjeruješ da je to ispravno.

Gerardina, iskreno, zaista ne vjerujem uvijek svojim procjenama tko je "veći" a tko "manji". Štoviše, smatram ih nebitnima. Međutim, uvijek me zanima zašto je netko DRUGAČIJI, a shvaćanje te različitosti doživljavam kao svoj osobni rast; i da, često se od tog shvaćanja i sama mijenjam.

Fakat je licemjerno kada Makedonka svojim prijateljima na Iskrici čestita Božić. Grozno nešto. Kakva samo provokacija!

vega, ovo je tvoj termin gore spomenut "veći ljudi".
izjava je na žalost točna.
zato sam ti i skrenula pažnju, da razmisliš.

Moj pradjed je ubijen i spaljen u svojoj kuci ( kako- na koji nacin, to necu reci, jer je jako strasno i apsurdno) od cetnika, Njegova djeca su to vidjela i nikada to nisu mogli zaboraviti. Baka mi je tu istu pricu pricala - kako je mucen njezin otac.
Zatim dolazi ovaj prljavi rat ( a za mene je svaki rat prljav) u HR....gdje je kuca od moje bake skroz izresetana, velike rupe po zbuci...kuca je za srusiti.....i evo 3. generacije - dolazi moj sin i vidi tu kucu ! Pokazujem mu mjesto gdje sam nekada dolazila baci -i za vrijeme ferija....cak kratko i zivjela tamo....i pita me djete prije par godina MAMA A TKO JE TO UCINIO?
Rekla sam mu TKO.
Poceo je gundjati i izgovarao rjeci MRZNJE!
Zaustavila sam ga, sjela sam s njim za stol i od samog pocetka te price - jasno i glasno mu objasnila : DA NECEMO NIKOGA MRZITI! Da su u jednom ratu SVI krivi koji ubijajui, puni mrznje, osvete, , a najvise POLITICARI, a ne mali narod ! Mali narod je samo ZARAZEN propagandom, mrznjom....ZARAZEN tako - vlada se kao mnostvo ljudi....
...i objasnila sam mu _ ako ce ON sada mrziti SRBE...mrziti ce i njegovo djete....i djete njegovog djeteta...i NIKAD NECE BITI KRAJ te mrznje ! Generacije ce produzivati tu mrznju i desiti ce se ponovo RAT - gdje ce mozda njegova djeca ili unuci stradati . MRZNJA je kao bomba - koja samo kuca i nekad plane!
Rekla sam mu; a sto ako se ti zaljubis jednoga dana u jednu SPRKINJU? ....i ONA NIJE NISTA MOGLA ZA TAJ RAT, niti je kriva za bilo sto! Zar da ja mrzim onda i svoje unuke i njega, sto on voli jednu zenu koja njega voli? ;-)
Uspjela sam mu u vrtlogu tih rijeci - izbaciti MRZNJU...
Bar se nadam - koliko mi je bilo kao majci u mogucnosti.....

Evo, shvatila sam kako je nastao nesporazum, ispravila sam rečenicu. Tnx!

Fors, nemoj kuriti! Jer od te vatrice TI postaješ sve manji i manji. Na koncu neće ostati ni ugarak. Svijetu je svejedno, ali TI biraš što ćeš biti.

Nette, shvaćam priču koju si ispričala. I cijenim što si se potrudila da je napišeš. S druge strane, iskreno i otvorenom, nerijetko se zgrozim zbog tvoje uskogrudnosti i paušalnih ocjena niza drugih ljudi baš po kriteriju etniciteta i nacionalnosti (Romi, Rumunji...). Znam da si s nekima od njih imala neugodnih iskustava, ali nisi sa SVIMA, zar ne? Kako se ti osjećaš kad te netko otpili zbog predrasude da su Hrvati genocidan i fašistoidan narod?

Dobre priče,evo da te jednom pohvalim.
Sa zaključkom 2 se ne slažem zbog onog u zagradi.
No svako ima pravo na svoje mišljenje.
Ja na svoje ti na svoje.

Nemojte tako govoriti, ja osobno poznajem nikolinu i znam da je izvrsna osoba, te da nema nikakve zloće u njoj.

(Idem ručati, vratim se brzo.)

koja tolerancija ako si pucikala Kjeleta...na one koji se ne slažu sa tobom?

Ne znam jesi li procitala o mojim iskustvima sa Rumunjima - ako nisi mozes ga procitait na mojem blogu.
Ispade koje sam dozivjela i koje jos dozivljavam su svakodnevne, Policija i javni tuzioci su se morali umjesati - jer su nam prijetili ubijstvom - i meni i djetetu !
To smo dozivljavali djete i ja skoro svaki dan....Pljuvali su po nasim vratima ( zena stane sa djecom i komandira djeci da pljucju po vratima stana i vicu ; KROATA, KROATA i svoje prostacine) ....Ti su MOLADAVSKI Rumunji stvarno puni mrznje - jer mrze i Njemce koji ih ovdje hrane ...i ne daju djecu (koje im se onesvjestilo na ulici) da ih NJEMACKI LIJECNIK u bolnici lijeci - vec zovu mobitelom lijecnika u Rumuniji....
Cjepiva za djecu impotiraju iz Rumunjske....cajeve za djecu isto....
TE RUMUNJE KLONE se i njihov vlastiti narod i obliznji Rumunji koji ovdje stanuju - cak mi i oni savjetuju - da se odselim, jer su ovi iznad mene kriminalci - i cak mi i pricaju - da ti Moldavski RUmunji nisu ni u Rumuniji voljen kao narod, jer su primitivni i dosta kriminalni zbog sirmoastva..nemaju kulture i barijere...nego bi i policajca napali...sto im policija zabrani - ne pridrzavaju se...
Vega ja to svakodnevno dozivljavam...i sada kako da svome sinu kazem VOLI IH, a on vidi i dozivljava te strave samnom?
U drugoj kuci - mi je PRIJATLJICA prava Rumunjka ( iz Tranzalvanije) koja me pokusava stitit protiv ovih iznad mene!
Dakle, moje djete i ja znamo - da ima svakikvih budala - i da nisu svi ISTO LUDI!
Cinjenica je - da Rumunji nisu ovdje omiljeni, zbog kradje ( moj susjed iznad mene je napunio garazu plazma televizorima, koji su mu , kako kaze ; ispali iz kamiona)...LJudi iz neimasitine kradu - kaze se....Ovi moji iznad mene
imaju firmu u Rumuniji, posao - pa i dalje kradu i policija dolazi stalno na vrata....
I opet sam uspjela djetetu ulit u glavu - da nasi (drugi prijatelji) Rumunji su dragi ljudi - i da nisu svi isti kreteni!

Ja barem još gorim... Neki su izgorili :)

Nette, iznad mene su živjeli podjednako nepodnošljivi makedonski Turci, pa ipak zato ne mislim da su svi Makedonci, ili svi Turci, ili sve njihove kombinacije isti. Ta JEDNA obitelj je bila grozna. S njima smo godine utukli na sudu i dobili svaki spor. Međutim, vidiš, njihova djeca (moji vršnjaci) - sasvim druga priča.

Prirodno stanje čovjeka je da voli sebe i sve oko sebe. Svi smo mi jedno. Sve je jedno.Beskrajna ljubav jedina je istina. Sve ostalo nam je nametnuto u ovom zatvoru koji se zove Zemlja. Mržnja prema bilo kome je neprirodno stanje i njegujući ju upadamo u postavljenu nam zamku i polako prelazimo na onu tamnu stranu. Na taj način sve manje smo ljudi, a sve više postajemo portali i sluge "Demona".

Nažalost, Zarobljeniče, ne dijelim ovo mišljenje, nekak su mi uvjerljiviji oni koji pišu o sebičnom genu i altruizmu kao JEDNOJ od tehnika preživljavanja ranije spomenutog. Međutim, u društvu razmjernog obilja (a mi to jesmo, u usporedbi s ogromnim dijelom svijeta) ne mogu naći ali apsolutno niti jedan logičan razlog zašto bi odbacivanje, isključivanje, mržnja i zatiranje imali prednost.

Možda sam umoran Vega, ali mi nije jasan tvoj odgovor. Odnosno nisu mi jasni tvoji argumenti kojima pobijaš moj predhodni komentar. Kakve veze altruizam ima s preživljevanjem ? Možeš mi to malo bolje pojasniti. Samo polako jer malo sporije čitam :))

Ma, i meni se već prispavalo, ali pokušat ću sažeti (iako sam o tome pročitala 1000-ak stranica prije nego što sam se složila s mišljenjem).

Životu se fućka u kojem je obliku. Ali, generičkim oblicima, pa ni pojedinačnima, nije svejedno hoće li život a) opstati ili ne u njima i b) nastaviti se u njima sličnima (vrsti, rodu, djetetu, daljnjem potomstvu). Zbog te želje da život zadrži u sebi (i sebi sličnim oblicima) tzv. "sebični gen" je uistinu sebičan i sklon obračunavanju sa svim drugim oblicima koji ugrožavaju njegov i/ili njegove resurse; istovremeno je sposoban svoj POJEDINAČNi oblik žrtvovati NASTAVKU života u srodnim oblicima. (Dawkins navodi primjer vjeverice koja stražari ispod drveta dok familija skuplja klopu i koja će neizbježno nastradati ako se pojavi predator; međutim, ona će biti distrakcija zahvaljujući kojoj će VEĆI BROJ genetski sličnih preživjeti.)

U tom smislu je požrtvovnost, tj. altruizam kad se radi o ljudima, samo tehnika preživljavanja, a ne dominantni doživljaj svijeta i življenja. Međutim, postoje drugi autori (među njima Richard Wright) koji ukazuju na mogućnost altruizma kao jedine dugoročno isplative tehnike.

Ukratko, ja smatram da u svijetu kakav trenutno jest altruizam NE PREVLADAVA i/ili nije dovoljno učinkovit. Vjerujem da na agresiju ne možemo okrenuti drugi obraz, jerbo gubimo ne samo obraz, nego i svoj oblik, bio to identitet ili život.

ALI: kad su okolnosti takve da agresija ne ugrožava ništa bitnoga, altruizam treba biti prvi izbor. U stvari, uvijek bi trebao biti, samo ne može.

Možda je malo kasno za umiješati se u raspravu ali neka. Za spoznati besmislenost mržnje nekog naroda ili pripadnika nekoj ideologiji ili stranci onako u totalu, tvrdeći da su svi isti, treba pročitati neku knjigu o povjesnim kretanjima naroda kroz bilokoji kraj u kojemu obitavate, te bez grižnje savjesti prihvatiti svoje nepoznate pretke, npr: Ilire, Japode, Vlahe, Turke, Germane, Romane i sve ostale nespomenute Hrvate, makar bili i Hercegovci ili Zagorci

Hehe, stari moj, nekima od nas je to lakše, baš zato jer smo takav mišung raznoraznih povijesnih koljača, jebača, dobavljača, izvođača, čarobnjaka, izumitelja i umovatelja :-))))

A u svakoj familiji se nađe i neki bezumnik, kao i crna ovca. Pa i crni labud.

Ne treba okrećati drugi obraz Vega. Ali posezanjem za silom neminovno prelazimo na tamnu stranu.
Ili kako si sama rekla: "Svijetu je svejedno, ali TI biraš što ćeš biti." Sve ovo što si navela stoji i logično je gledano iz jedne perspektive, ali promjenom kuta gledanja i podizanjem razine svijesti sve pada u vodu. Mržnja nastupa iz dualizma. Mi i oni. Dualizma koji u biti ne postoji i koji nam je nametnut. Ako polazimo od pretpostavke da smo svi jedno mijenja se i paradigma. Tada naš nazovimo ga" altruizam" ima sasvim drugačije značenje.

hočeš reči da je destruktivnost i mržnja prema samome sebi nešto genetski uvjetovano a ne psihijatrijski gladano bolest depresivnog stanja?

Zarobljeniče, dualizam je pojednostavljivanje. Da, kad proširimo logiku, ne bi ga smjelo biti, život, postojanje bi trebali biti sveobuhvatni i zapravo svakom obliku privlačni - ergo, svaki oblik bi trebao brinuti o dobrobiti svih ostalih. Ali, u uvjetima ograničenih resursa i neravnomjerne raspodjele nije tako. A podjela nije čak ni na MI vs. ONI, nego JA vs. TI, ONI, i SVI ONI DRUGI.

Kad pogledam prirodu, vidim u njoj više jedinstva u smislu JA I MOJI BUDUĆI nego kod ljudskog roda: igrala sam se s tigrom kojeg je odbacila majka jer je osjetila da neće preživjeti pa je radije preusmjerila svoje snage na drugog mladunca. Ovaj je uistinu uginuo, unatoč ljudskoj intervenciji. Možda se čovjek preopteretio neautentičnim, štreberskim "altruizmom" i zato su resursi uvijek rubni?

Ili smo ipak totalno iracionalna bića. Pa pogledaj blog: ovdje ništa nije opipljivo, internet je beskonačno rastezljiv... A svejedno se bitke vode kao da se radi o oazi usred pustinje.

Ne, stari, pogrešno si shvatio: mislim da je npr. meni lakše prihvatiti različitosti upravo zato jer mi je "pedigre" tako šarolik u svemu, i u pozitivnom i u negativnom. Kad bih odbacivala svoje pretke, ili neke od njih, uistinu bih završila u shizofrenoj rascjepkanosti duha.

Vegavega8,
moram te pohvaliti. Interesantna si mi svojim nacinom razmisljanja i temama kojima zapocnes diskusiju.
Ti si nesto kao "spiritus movens" ovdje na Iskrici.
pozz