treća smjena

...ruke su mi na licu...mirišu na vlažnu zemlju...osjete se tragovi diranja lavande..timijana.....dolazi nevrijeme...čuje se grmljavina....iza mene je vjetar u šumi....nema više niti jednog susjeda vani...samo ja i djetlić na nekom deblu u šumi..toplo je vani ..uspravim se i vjetar se poigra majicom...hm okrenem se oko sebe stvarno nigdje nema nikoga...smiješak i misao kao munja...paa zašto ne...sama sam....taj čas je majica bila nadignuta....osmijeh mi oko glave...i ne mogu zadržati smijeh....vjetar me mazio, igrao se ispučenim bradavicama...zabacila sam glavu i dočekala kapi svježe kiše...otvorila usne kao na poljubac...tražila i čekala kada će se spustiti sada u mislima njegove tople sočne usne na moje...osjetila kako kapi klize mi po vratu...jaka gramljavina ...nema veze ...smijeh....pogled mi prati kapi po grudima..i taj put između njih...smijeh...led je počeo padati...grub mi je ljubavnik postao...ali paše....još tren ili dva....i osmijeh...i mirisi i mašta...Bože kako sam sretna......

Je, lijepo je to kada u danima toplim osjetiš dah svježine nekog lahora , ili nekog drugog povjetarca, tako da i ne pomišljaš kako su to dodiri nekog stranca...