MOLVIDA

Link

uz kavicu
Tri stabla

Jednom davno, negdje daleko na nekom brdu na istoku, živjela tri stabla. Njih tri, više ili manje istog godišta, rasli su jedno pored drugog cijeli svoj život, ali bili su vrlo različiti po karakteru…
Jedne večeri, dok su stajali pod zvijezdama, započeli su razgovor o budućnosti, nešto kao “Što ću ja biti kad odrastem?”
Prvo stablo reče :Želim postati kutija za blago u nekom dvorcu, tako da kralj, svaku večer prije spavanja, u mene pohrani sav svoj nakit i dragulje i … svatko će doći gledati me i diviti mi se kako sam lijep. I podigne ono svoju krošnju visoko te započe plesati gledajući prema zvijezdama… .

Drugo stablo reče“Želim biti brod! Najveći i najvažniji brod u povijesti sa najboljim kapetanom, te putovati oko svijeta, sudjelovati u bitkama, spašavati živote i prevoziti važne ljude s jednog kraja svijeta na drugi. To je ono što ja želim postati” – reče drugo drvo, gledajući nepokolebljivo prema horizontu, kao da već vodi neku svoju bitku.

Treće drvo reče “Ja samo želim i dalje rasti… Rasti i postati najveće drvo na cijelom svijetu, tako da svojom visinom mogu pokazati koliko je velika Božja snaga i ljubav.”
Tako su sva tri stabla tonula u snove. Godine su prolazile.. Naša tri drveta su rasla i, na kraju i odrasla. Jednog dana stabla su, u blizini svog korijenja, začula ljudske glasove.
“Pogledajte ovo!”, reče jedan glas. “Super, baš ono što trebamo!”, povikne drugi glas. “Posijecimo ih.” I učiniše to.
Posjekoše prvo drvo i ono padne ljupko i graciozno sa stilom, govoreći : “Znao sam, znao sam, Ja sam rođen da budem kutija za nakit!”. Tada posjekoše i drugo drvo, i ono padne dostojanstveno pokazujući snagu budućeg broda koji će od njega postati. Ali treće stablo je vrištalo i borilo se pri svakom udarcu vičući: “Ne želim biti posječen! Nemojte me sjeći!”. No, nije pomoglo.
I tako, sva tri drveta bijahu posječena, grane i lišće odrezano i…. Svezaše ih zajedno i pošalju niz rijeku na tržnicu, te ih prodaju.

Prvo drvo je kupio drvodjelja iz malog mjesta tražeći fino drvo za svoju štalu. “Ovo će biti sasvim u redu.”, reče stolar. Kad je drvo doteglio kući, od njega napravi jasle kako bi pomoću njih hranio konje i krave. O, kakvo je razočaranje doživjelo prvo stablo. Da umjesto skupocjenog nakita u meni drže travu i sijeno. “Nikada” pomisli prvo stablo. “Ja ću radije umrijeti”. Ali, šansa je propala i nije se ništa moglo učiniti.
Drugo je drvo, također, prodano drvodjelji koji je trebao izraditi ribarski čamac za jednog ribara koji je živio uz jezero. “Točno ono što mi treba” – rekao je drvodjelja, ugledavši drugo drvo. Platio je, i donio drvo u svoju radnju. I izradio je mali brod, dovoljan da u sebe primi nekoliko ljudi koji žele ići u lov na ribe. “Pa, još uvijek je voda”, tješilo se drugo drvo, kako bi skrilo svoju tugu što neće biti brod o kakvom je sanjalo.
Treće drvo je bilo prodano nekom trgovcu iz jednog velikog grada, koji je u drvetu vidi dobru investiciju u nekim budućim danima kad cijena drvetu poraste. Stoga ga gurne negdje u skladište, gdje je provelo godine i godine u prašini i prljavštini sa štakorima, gdje je skoro zaboravilo što znači udisati čist zrak i gledati zvijezde na nebu.

Jednog dana, u štali, gdje je prvo drvo živjelo služeći kao jasle iz kojih je stoka jela, dođe jedna mala obitelj (muž sa svojom ženom). Bio je neki veliki događaj u tom mjestu kojem su i njih dvoje trebali prisustvovati, ali nisu mogli naći smještaj. Bijaše im ponuđeno da spavaju u štali. No, u toku noći žena je rodila dijete, i stavila ga u jasle da spava. I koliko god se dijete činilo malo, a drvo izgubilo svaku nadu da će se ispuniti ono što je sanjalo, nikad nije bilo niti će biti kutije s draguljima koja će u sebe primiti veće blago od onog koje je te noći bilo u jaslama.

A mali ribarski brod. Nakon brojnih godina ribarenja po jezeru, kad je već drvo bilo staro i umorno, jednog dana na obalu jezera dođe mladi čovjek i uđe u brodicu. Plovio je njome po jezeru, pričao ljudima koji su s njim bili na brodu. Pričao im je dobre vijesti: da ih neko voli više od ičeg na svijetu... . I premda malen, i uvjeren da su njegovi snovi propali, taj brod postade možda i najpoznatiji brod u povijesti, na kojem je tih dana plovio najveći kapetan ikada!

Treće drvo je živjelo svoj bijedan život, očajno i bez imalo nade. No, jednog dana se trgovac odluči prodati sva svoja drva iz skladišta. Naime, kod njega su došli Rimljani kojima je ponestalo drva od kojih su radili križeve na koje su pribijali osuđene na smrt. “Kakvo razočaranje i sramota. “, reče drvo. “Umrijet ću od srama. Ljudi će gledati u mene kao u neko malo bijedno drvo na kojem je razapet nekakav razbojnik”. I stvarno, Rimljani su razapeli i ubili čovjeka na tom drvetu. No, premda je visinom bilo malo i nikada nije izraslo u visine o kojima je sanjalo, postade “najveće” drvo ovoga svijeta koje i dan danas svjedoči kako je velika Božja ljubav…

Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne znamo što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi nisu naši putovi ali njegovi putovi su uvijek najbolji
A mi živimo ,i putujemo,pa živimo,i volimo život,ipak smo darivani.,puse,volim VAS

jutroooooooooooooo

ovo bum čital do gableca