BABY, COME BACK!

"Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi međusobno komunicira iz centra svoje egzistencije i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra svog postojanja. Ljubav nije mjesto odmora, već neprekidni izazov, mjesto neprestane aktivnosti, rasta, mjesto zajedničkog nastajanja…umjesto da bježe od sebe. Sporedno je pri tome da li među njima vlada harmonija ili sukob? Čovjek iako u svijesti nosi strah da neće biti voljen, zapravo boji se da ne bi volio. Vjerovati u drugu osobu znači biti siguran u pouzdanost i nepromijenjenost osnovnih stanovišta, srži njene ličnosti. Za ljubav je važna vjera u vlastitu ljubav, u njezinu sposobnost da proizvede ljubav u drugih. Biti voljen i voljeti zahtijeva hrabrost da se procijene izvjesne vrijednosti kao najviše vrijednosti…te da se učini skok. I stavi sve na te vrijednosti. Hrabrost iz očaja je suprotnost hrabrosti iz ljubavi.
Mišljenje nas može dovesti jedino do spoznaje da nam ne može dati posljednji odgovor. Svijet misli ostaje uhvaćen u paradoksu (proturječju)! Jedini način koji nam omogućuje da svijet potpuno shvatimo nalazi se, ne u mišljenju, već u činu!
U doživljaju sjedinjenja!
Stoga je borba mišljenja…nepotrebna!
Voljeti znači obvezati se bez garancije, prepustiti se potpuno nadi da će naša ljubav proizvesti ljubav ljubljene osobe!" (Erich Fromm)

Svemu su nas učili…zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti….trgovati! Jedino nas nisu učili ….voljeti!

I zato, neću se boriti s…tobom!

Ako je to rekao Fromm ;-) ne usudim se komentirati ;-)

leptirice, to sam ja zapisala davne davne osamdeset i neke...znaš, nije danas ništa manje aktuelno...prema tome tko j...fromma! to je moje...a i tvoje ako hoćeš?

Tekst je lijep i malo nostalgičan...

ma tekst je suština...srž...muško ženske gluposti. jer iscrpljujemo se riječima, nadmetanjem ega...umjesto da uživamo život! no, jedno je to znati a drugo je to i moći!

Apsolutno bih se slozila sa prvom rečenicom, makar je tvoja konstatacija u cjelosti točna.Pozzz

Što je CENTAR EGZISTENCIJE? Nije li to sve samo filozofiranje?

fato, centar egzistencije ti je kada ti je netko važniji od tebe samog. jer ako on postoji tada postojiš i ti. ali, ja sam ionako sada pri beileysu...i teško da sam blizu...egzistrencijalizmu!

nisam čak ni simone de beauvoir..ona sartrova...a nisam niti simonova od sinoć. tako je prokleto kada sve vidiš, znaš a ne možeš ništa...reklo bi se poput izvjesnosti trajanja a nemogućnosti izbora ili...kada nakon nekog vremena, shvatiš kako je jednako teško ako znaš što želiš, a to što želiš ne dolazi i ako ne znaš što želiš i pred tobom je tek da otkriješ što ne želiš...

Hvala na objašnjenju. Ima nešto u tome.... bez da ga voliš isto kao sebe, nema prave ljubavi....

i kako ne bih zapala u bezizglednost situacije otići ću na spavanje uz
in dreams

http://www.youtube.com/watch?v=zbxsmcT7GOk

znaš fato, važniji ti je od tebe same ne stoga što on to zaslužuje, već tvoja egzistencija ovisi o njemu...bez njega nema niti tebe...zato su nam drugi važni...ne stoga što smo mi tu radi njih već nam oni pomažu biti...mi! a dvoje nema bez onog drugog...dakle, kako nas uvijek ima...gotovo da je bitniji onaj drugi...kojeg uglavnom nema.

ili je u..prolazu!