Kada trol piše blog...

Naime, ovo sam se pitanje zapitao večeras, nakon što sam pročitao jedan blog o mlađim muškarcima i starijim damama.
Pošto ne mogu pisati o tome zašto je drugima to važno, a nisam psiholog, pa da znam općenito podosta o toj temi, pisat ću o sebi.
Dok sam bio manji skoro na svaku moju glupost koju napravim, roditelji bi me ukorili, obično majka, na kraju razgovora bi uvjek ubacili i sljedeću rečenicu: Što će (netko, ubaciti po želji) reći na takvo moje ponašanje. Pošto sam bio poslušno dijete, uvijek bi se primirio nakon tog razgovora, ali izgleda da mi se nakon nekog vremena rodio revolt u meni naspram toga što će drugi ljudi, tj. okolina, misliti o meni. Dobro, i dalje mi je donekle stalo što najbolji prijatelji, te najbliža rodbina misle o meni, ali mi nije više stalo što će lokalni mesar, ljudi iz tramvaja i drugi slični ljudi reći o meni, kakav će mi pogled uputiti kada me vide, hoće li mi nešto dobaciti i sl., dok npr. šetam ulicom držeći se za ruke sa od mene vidno starijom gospođicom, ili dok "preblizu" sjedimo jedno drugom u nekom parkiću, ili da nas bilo gdje drugdje u gradu vide skupa.
Kratko rečeno, lijepo je da nam je stalo do mišljenja nama bliskih osoba, što u neku ruku znači da je i njima stalo do nas, jer imaju mišljenje o našem ponašanju, a na nama je da to njihovo mišljenje prihvatimo ili odbijemo, ali, kao i uvijek jedno ali... što to ima u ljudima, da komentiraju i uopće stvaraju mišljenje, koje je uglavnom negativno, o drugim, njima nepoznatim ljudima ? I za kraj meni jedan, još veći upitnik, zašto nam je stalo do mišljenja lokalnog mesara, nekog djedice iz tramvaja, bake sa placa i da dalje ne nabrajam, ostatka nepoznatog svijeta ?

P.S. Bitno da je nama lijepo, a tko to ne može podnijeti, pa barem u Zagrebu ima podosta mostova za baciti se ;-)

Bitno je da je vama lijepo :-))

"Bitno da je nama lijepo"

Mislio sam općenito na sve ljude, ne na neke određene, jer je tekst tako i pisan, općenito...
Teorija, ne praksa ;-)

Šteta, zvučalo je kao prelijepa praksa :-))