Sjećanja jedne gejše...

Spušta se noć,vani je tako svježe,miriše na divlje zagrljaje negdje u prirodi,gdje samo tajanstveno dopiru udaljena svjetla grada ..Dlanovi su nemirni,hladni,u iščekivanju ,dok neizvjesno vrtim prstima pramen kose sa željom za bijegom od ova zamorna četiri zida.
Da,pobjeći negdje....stopiti se večernjim vjetrom i prepustiti se odsjaju mjeseca u nečijim očima,zaboraviti imena,stoljetno ugrađena vjerovanja o idealnom i živjeti punim plućima,dopustiti samoj sebi odmak od čekanja budućnosti i biti potpuno živa,upravo sada.
Podivljati..nesputanošću upijati okus tuđe kože,pustiti bedrima da se naježe od dodira stranca,upoznati okus usana što podsjećaju na zaboravljeni nektar i predati se trenutku …

http://www.youtube.com/watch?v=CYaSvnXK-jE&feature=related