Basna o galebu i mishu

Osjećam fantomsku bol.Već duže vrijeme.Znanstvenici tvrde da ju je moguće osjećati gotovo cijeli život u nekim nasumičnim razmacima.Nije utješno,znam.Kod mene ona ima nekako pravilan obrazac pojavljivanja.Naizgled nekoliko dobrih dana,da još uvijek nisam dosegla razinu tjedana,a o mjesecima ne želim niti razmišljati,i tada ju opet iskonski osjećam.Ne tako davno imala je madelainski okidač,u zadnje vrijeme bane,samo tako,ničim izazvana.I ne znam da li mi je lakše zbog toga.Zapravo,da,možda,u neku majušnu ruku jest.Nekako,lakše se nositi s nečim,naoko,neočekivanim.Bubne te,prigrliš i nosiš.Kad si spreman i očekuješ,a ne dolazi,teško je,neizdrživo čak.Do te mjere da se sam izluđuješ iščekivanjem.Ono umori i izgladni,i kad poklekneš od tog umora,navali na tebe kao krvožedna zvijer.Sama bol i nije toliko strašna.Tu je,prisutna,ima oblik živućeg stvora sa mirisom onozemaljskog.Pripisala sam joj čak i neke ljudske karakteristike,u stilu,upoznaj neprijatelja.I moram priznati,moj neprijatelj je postao jedna vrlo karakterna osoba.Osoba s kojom bih vrlo lako prijateljevala,da su drugačije okolnosti.Uvijek to činim.Uvijek u svojim neprijateljima nađem neke dobre osobnosti ili opravdanja zbog kojih su mi dragi ili zbog kojih ih sažalijevam.A to je tako maloumno opasno.Treba znati postaviti granice.Moje su uvijek bile od labave gume.
Svojevremeno sam imala već uhodane obrasce podnošenja boli.Odbacila sam ih putem.Postajali su beskorisni i lažni.Trenutno pokušavam tu fantomsku bol zamijeniti živućom boli.Nekako,sve živo je ipak bolje od umrlog,nestvarnog.Nekako,život je bolji od sna.Ili.....možda bi ja to samo tako htjela.

Bolji je jedan neprijatelj nego sto prijatelja. No, svejedno bih ti preporučio akupunkturu.

sklona samokažnjavanju i samoozlijeđivanju? preusmjeravanje boli - dodaj još da manje boli.

Postojimo kakvi jesmo, sa svim vrlinama i manama...nekad smo pametni, nekad glupi, nekad veseli, nekad ljuti ...ali svaka naša mala unutarnja stvar nas je kreirala onakvvima kakvi jesmo...nažalost, nekad smo bolesni, a nekad zdravi...to ne ovisi o nama, alo ovisi kako ćemo se postavit prema tome...a nikad, baš nikad ne smijemo zaboravit da je upravo život sam najveće čudo i da je svako novo svitanje i zalazak sunca koji vidimo zapravo jedan privilegij...