MOLVIDA

Koliko ljudi dodiruješ tako
Nošen rijekom života
I ne misleći o susretu svakom
S koliko je boje - tko zna koje
Obojio dane rijeke tvoje.

Često susrećeš neko lice
Uz pozdrav, riječ koja se samo nabaci
Nekad lijepa
Nekad tužna
Ali u toj rijeci života
Poprilično nužna
Često izgubiš to lice
U prolaznosti koja rijekom života teče
Ali susreti s njim i dalje žive
Uz sve tvoje tuge
Uz sve tvoje sreće



Sviđa mi se usporedba rijeke i života.
Život počinje izvorom, postaje mali potok i na kraju velika rijeka koja utječe u more.
Na svom putu nailazi na razne prepreke i izazove, ogromne slapove, vodopade, brzace i kaskade, kao i na razdoblja mirnog toka..ali nikad ne prestaje teći dok ne dostigne svoj cilj.
Naići će na prepreke i mijenjati smjer, ali će uporno nastavljati put, ništa je ne može zaustaviti, ne vrača svoj tok i ne prolazi nikad pored istih mjesta dvaput i ako je jedan put blokiran pronalazi drugi oko ili kroz njih, preusmjerava u drugi kanal, ali nikad se ne izlije slijedeći svoj put.
I dok tako prolaze ljudi, ploveći našom rijekom života, utječu na naš način životnog toka, neki su nas obogatili unoseći u naše živote veći protok, neki su nam mirne luke, neki su nam pravili brane, krali kapljice i raspršili u nemirni tok, a neki su prolazili ostavljajući u svakom valu lijepe osjećaje.
Najvažnija stvar je ne posustati, ne postati ustajala rijeka, ne zaustavljati se na obali nego dostići svoj cilj i uliti se u veliki ocean.

lijepo