Ručkić krčkić

Glasi: Koliko nam je važna Iskrica?

Meni jest, iako ne presudno: ovdje sam gotovo uvijek u nekom multitaskingu, s još nekoliko otvorenih aplikacija iz kojih skrenem na Iskricu kad trebam predah, ili zapravo u kuhinji, pa svratim između sjeckanja i miješanja ili provjere pečenja u pećnici. Ponekad sam samo tu, uglavnom rano ujutro, dok se razbuđujem, ili kasno navečer, kad već uglavnom spavam. Tako da Iskrica najčešće dobije cca 15% moje ukupne pozornosti.

Možda je to moj propust, ali posljedično su mi nickovi - iako znam da iza njih stoje OSOBE - tek neke naznake, ponekad karikaturalne, ponekad zgodne poput uspješne skice za portret, ali najčešće nepotpune: tek poticaj zanimanju, za neke. Za većinu - potpuno nevažni, pa i neprimjetni, poput štamparske greške. Ili mi bodu oči svojom nakaradnošću, poput prljave vrećice na travnjaku: dođe mi da je bacim u smeće. Ali najčešće mi se ne da - morala bih zablatiti cipele, uprljati ruke...

Osobe mi postaju važne tek kad se slika upotpuni. Dakle, gotovo nikad na blogu, rijetko kroz pvt dopisivanje, a najčešće uz kavu i druženje. Tek tada mi je važno što misle općenito, a naročito što misle o meni i o mogućnostima našeg odnosa. Bez cjelovitosti, nisu mi nikakav faktor, pa ni X.

Zato mi je blogovsko cjepidlačenje i nadmudrivanje oko svake rečenice uglavnom dosadno, ponekad smiješno, ali uvijek apsurdno: misli što hoćeš, ti tamo neki XY, a ja ću te opaliti slovom ako nemam nešto važnije ili zanimljivije na ekranu - pri punoj svijesti da ćeš ti i dalje misliti što hoćeš; i što ti je udobno. Jer ti nisam važna, kao ni ti meni.

E, prevarih se! Ima ovdje ljudi koji su se potpuno identificirali sa svojim virtualnim likom, koji smatraju cjelovitim i svima drugima potpuno prezentnim i važnim; zbog toga im niti jedno mišljenje o tom (zapravo krhkom) liku nije nevažno. A previđanje tog njima dragocjenog lika je najgora moguća uvreda.

Pa se trude postati važni onima kojima su nevažni. Baš njima! Raspigaju se, kao što se i ja raspigam kad me na ulici gurne netko tko ne gleda kamo ide, tko se ponaša kao da sam nevidljiva... Ma, kužim ja to!

Ipak, istina je da se ovdje bavimo potpuno nevažnim stvarima: niti zarađujemo, niti mijenjamo ekonomsku, političku ili socijalnu politiku, a nažalost, ni ne uparujemo se. Inače bismo bili na peveteu. Ili na kavi. U šetnji. Negdje gdje možemo postati važni. Nekome kome želimo postati važni, u cjelini svojeg življenja.

... zanimljivo razmišljanje ... rekao bih i iskreno sa velikom spontanosti ... jako dobo:-)

eto tako

...a ja sam ovdje zato što volim sve što vole mladi :D

Hehehe...ja na blogu bubnem ono što me muči. Fino posložim rečenice, dam im oblik. I baš me briga tko će se složiti sa mnom, a tko neće. Ovo je samo jedan djelić života, bitan više ili manje...ovisno o razdoblju. Prave se stvari ionako odigravaju u četiri oka, a ne pred publikom.

Ma, i ja ovdje volim podjetinjiti (u RL bi to imalo manje laskav nazivm, hm-hm...) ;-))

Pa je, to slaganje misli u riječi, oblikovanje u tekst, u nešto izvan sebe... To je super! I fakat korisno.

ja se ovdje ponašam s ljudima,, kao da su mi prijatelji, sestra rodice, mater s poštivanjem ,,, mada se znam i zajebavati ,,, a ako ne zna primiti šalu na svoj račun ,,mea culpa

Kakav naziv bi to imalo u RL? :) (danas slabije kopčam)

Volim životinje... eto zato sam tu. :))

mada mi neki ovdje nisu legli ,,, ne bih ih volio viditi ni oko kuće

i ne sviđaju mi se tvoje beštije ,,tekstovi su odlični

Hehe, hocubezuvjetnu..., mnogi se tako ponašaju: samo što neki od njih svoje majke psuju, sestre šamaraju, a rodicama zaviruju pod suknje ;-))

"Demencija", buc :-((

Moje beštijice... a kajaznam, meni je nekak normalno u svoj svjetonazor uključiti i njih - bez njih ne bi ni svita bilo, svoj ljubavi unatoč!

Ma daaaaj....pa zdravo je podjetinjiti ponekad...zašto bi to netko poistovjetio sa demencijom? Bezveze.

nisu to samo beštije nego aludiraš njihovo ponašanje ,vrstu s blogerima ,provociraš ,neke su i gdljive

Ti si vega visoko obrazovana,a ja srednja škola.
Ne pišem ovo da bih se poredio s tobom niti da
bih te uvredio ili napao.
Kao visoko obrazovana osoba reci mi,kakva je razlika
u izrečenim rječima u reali i virtuali?

I čovjek je samo jedna od brojnih životinjskih vrsta, zato s njima dijeli i neke oblike ponašanja.

Eh, buc, buš vidla za nekih 25 godina! ;-))

Tape, napiši svoje mišljenje bez upitnika na kraju, nemam ni cajta ni volje za tvoje pitalice.

Vega...kao da je, zapravo, bitno mišljenje drugih...jel tak? :) Sami se rodimo, sami umiremo.

Osobe koje pišu blogove,a i one koje komentiraju te zapise imaju uglavnom jako izraženu osobnost. Većina komentatora i blogera na iskrici lakše bi podnijela da ih ubodeš u oko nego u njihovu osobnost. Zato i dolazi do povremenih nesuglasica i nerazumijevanja u komunikaciji. Svi smo mi tašti, a svako posjeduje upravo onoliko taštine koliko mu nedostaje razuma !

Curo pred udajom! Hej! Naravno da je mišljenje drugih bitno; naravno da ga trebamo uvrstiti među vlastite prioritete. I naravno da je takvih, s takvim bitnim mišljenjima - malo. Jedna osoba. Možda dvije. Ili tri. Divim se ljudima koji imaju kapaciteta za više.

Moje mišljenje.Sve što javno kažem u virtuali
isto je kao da sam rekao i u reali.Moje riječi su moje riječi
i moram iza njih stojati i snositi odgovornost za izrečeno.
Kako se ponašamo prema ljudima u reali,isto trebamo i u
virtuali.

Eh, zarobljeniče, onda smo ovdje svi nerazumni, a tašti do neba! :-)))))

Mišljenje je ipak samo mišljenje. Odluka je ipak, na kraju, samo naša. :)

Gle, buc, to je opširna tema, a ja za minutu moram izletjeti iz kuće... Odluke se donose na osnovu mišljenja, zato ova nisu nevažna. Mišljenja bi pak trebalo temeljiti na provjerenim podacima, itd., itsl. Poanta je u tome da je malo ljudi koji su nam toliko bliski da bismo ih uključivali u svoje odluke i izbore. Ali ih ima. I dragocjeni su.

I još dopuna za Zarobljenika: na Iskrici je štos u tome, čini mi se, što jako mnogo tih "osobnosti" ovdje zapravo kreira svoje drugo, poboljšano izdanje ;-))

nikako da nađeš sebi ravno društvo draga,zar ne ? ni muško ni žensko?ove dvije "prije"te samo kompromitiraju i moraš za njih izvlačiti kestenje iz vatre i pristaješ na to jer vidiš da su kao djeca,niti shvaćaju svoje postupke niti posljedice istih .sirota moja možda će od tebe naučiti što je prijateljstvo i prestati te uvaljivati u ... i davati bijesnoj rulji povod za linč.
pored takvih prijatelja što će ti neprijatelji,a jbt?