MOLVIDA

ODLAZAK

Prijateljice gdje si?
Hoću se pozdraviti s Tobom,
Ugledat po posljednji put Tvoje milo lice.

Poći mi je na put dalek, ni meni poznat
No ići moram, nešto me vuče, tu spokoja nemam.
Znaj da s Tobom lijepo mi je bilo svaki put
Kada sudba to je htjela, da se Ti i ja nađemo.
Nikad zaboravit Te neću, no pismo ne očekuj.
Za to snage neću imati…
Dopusti samo u srcu da Te nosim stalno, svugdje.
Tvoja blizina korake će moje sigurnima činiti.

O čuješ li titraj srca moga koj'
Neveselog tona je i tužnu pjesmu sada tka?
O vidiš li oka moja dva koja zamagljena su
Jer suze počinju u njima da se stvaraju?
O vidiš li ruku moju koja često stiskala je Tvoju
Kako sada drhti jer je više neće primit moći?

Prijateljice, gdje si bila, kome poklanjala
Trenutke od života svoga?
Ma što si činila kad pored mene nisi bila?
Žudio sam za blizinom Tvojom,
Za osmjehom zlatnim, širokim
Za rukama mekim poput svile
Za zvukom glasa Tvoga slađim od zvuka harfe?

Odlazim.
U mislima Ti ruku stišćem
Gledam oči Tvoje biserne
I poljubac svoj na obraz Ti stavljam jer
Vrijeme moje došlo je…
S Bogom mi ostaj dušo moja čista!

Ja odlazim nekamo…
Hoćemo li se vidjet ikad?
Moj put samo jedan ima smjer:
Od Tebe ja odlazim daleko…

Bog Ti u srcu počivao!Link

jako tuzno... :(((

Pjesma me podsjetila na sve drage osobe koje više nisu pored mene... Dirljivo, tužno...