Indrilogija

...... Ne poznajem te.

Ne znam boju tvojih očiju, ne znam kakve su ti ruke, usne, ne bih razaznala zvuk tvojih koraka između stotina drugih, ne osjećam tvoj miris, ne mogu ga udahnuti, ne sjećam se tvog daha na mom vratu, ne osjetih ni jednom tvoj obraz uz moj obraz, nisam nikada zadrhtala od tvog dodira, nisam nikad bila tužna zbog tvoje ljutnje na mene, nisam nikada vidjela osmijeh na tvome licu dok pričam neke nevažne gluposti koje te zabavljaju, nisam nikada bila zabrinuta jer te nema duže nego obično, nisam nikada protresla toplomjer s brigom u mislima jer si bolestan, nisam nikada osjetila strepnju zbog toga što bih te mogla izgubiti, nisi nikada kušao moje jelo spremljeno samo za tebe, nisi nikada taknuo moj nosić kažiprstom jer sam ti baš slatka tog trenutka, nisam nikada provukla svoje prste kroz tvoju kosu, nisam nikada učinila ništa važno za tebe, ne osjećam tvoju toplinu, tugu, sjetu, nisam nikada ustala rano ujutro vesela i poletna, trčeći po svježi mirisni kruh za naš zajednički doručak, ne znam niti jednog tvog prijatelja, ne znam tvoju adresu, nisi mi nikada okrenuo leđa u našoj postelji, nisam nikada imala prilike pomisliti tada....neka i njegova leđa su ON, naše četkice za zube ne stoje u istoj čaši, nemam svoje mjesto u tvojoj ladici, ne pročitah nikada niti jedno slovo napisano tvojom rukom, nisam nikada osjetila tvoj ponos što hodam pored tebe između nepoznatih prolaznika, nisam nikada osjetila svoj ponos u istom trenutku, nisi mi poklonio slučajno ubranu tratinčicu, ne osjetih nikada namjerni dodir tvog koljena ispod stola u nekom restoranu, ne vidjeh nikada čežnju u tvojim očima i nestrpljenje jer nismo sami tog trenutka, nisam nikada uhvatila tvoj znakoviti pogled dok nezainteresirano pričaš s nekim gledajuči me u oči, koji govori - strpi se molim te sekundu, još samo tren......neću vjerojatno nikada upoznati tvoju majku i poljubiti joj ruku u znak poštovanja, nisi nikada vidio moje suze ni sretnice ni nesretnice, možda nikada nećemo odnijeti cvjeće na grob moga djeda, možda nikada moje dijete neće sjesti u tvoje krilo da mu ispričaš priču, nisi mi nikada držao čelo dok povraćam od previše popijenog vina, nismo nikada zajedno bili ni gladni ni žedni, nismo nikada podijelili jednu bananu na pola, nismo nikada šutjeli držeći se za ruke slušajući tišinu, nismo nikada udisali isti zrak, nisi me nikada uštipnuo vragolasto se smješeći, nismo nikada ništa zajedno planirali, nismo zajedno plivali, plakali, smijali se, žudili, patili, radovali se istim stvarima, nismo nikada plesali, bili zadivljeni jedno drugim, nismo se nikad udahnuli, taknuli, proželi, prožimali, ne znam ni jednu tvoju tajnu, kao ni ti moju, nisi me nikada razodjenuo pogledom, ne osjetih nikada lupanje tvog i mog srca u istom trenutku, nisam te nikada njegovala u tenucima kad ti je to trebalo, nisi nikada imao moju ruku u svojoj, nismo zajedno legli i zajedno se probudili, ne znam da li me snivaš, ne osjećam tvoje nestrpljenje jer nisam pored tebe, nemam niti jedan tvoj poklon, nisam ti nikada nešto darovala, nisu nam se nikada taknuli jezici, nisi mi nikada poljubio oči, ne znam što te veseli, što rastužuje, ne znaš broj mojih madežića, ne dodirnuh tvoj ožiljak, ne znam ni da li ga imaš, boli li te što?, koliko puta pomisliš na mene kad me nema, ne pamtim niti jednu zajedničku uspomenu, bojiš li se nečega?, tko i što ti remeti dan?, ne vidjeh nikada tvoju sjenu, nismo se nikada zagrlili, poljubili, nisi mi nikada pomaknuo nestašni čuperak, nisam ti nikada išla na živce brbljajući dok čitaš nešto tebi važno, nisi me nikada naljutio jer si mi važan, nisam nikada čekala nestrpljivo tvoj dolazak......nisam.....nisi.....nisam.....nisi......


I ne tražim ništa. I ne očekujem ništa, samo.... nadam se da postojiš i da je sve ovo moguće.






Link

..........ne poznajem te Indri..... ali te prepoznajem po lijepim riječima punim MIRA:-))

@biserna....mir u nama je prvi korak do mnogih spoznaja....:)

pozz

Postoji i čeka :-)

...eh...leptirice...nada je dobar osjećaj....:)))

Lijepo!!! Šteta što je sve jedan odlomak, trebalo bi sortirati i možda numerirati ko kome šta nije... ;)

@.buba...sve to što nije..u stvari je sve ono što jest...:)))...odnosno što bi trebalo biti...

pola ovog i vise, sto navodis je moguce virtualno... ako volis nekog tko je daleko s druge strane

@LickMe-EatMe ....moguće je, ali je virtualno.....

ne slazem se i realni svijet je virtualan... ako za nekim strepis, ako na tel ne osjetis tugu, sjetu? ako ne osjetis ljutlju, na zivce se isto moze ici svakako... neda mi se opet ici na tekst...razmisli koliko su ti virtulane osobe oko sebe, bar na jedan dan... kad ti muz ili dijete ode od kuce ili na put , nisu fizicki uz tebe to je isto virtuala kuzis?

@LickMe-EatMe ...kužim naravno, ali se ne slažem....postoji granica stvarnog života koji može priječi u virtualu i virtualnog života koji može postati stvarnost, no to su ipak dva potpuno različita svijeta, unutar kojih se mogu dešavati iste, slične ili posve drugačije stvari...