vita brevitas, ars longa

Sjećam se da se radilo o šetnji. Procesu u kojem
zbog samo nama znanih razloga prevaljujemo
određe udaljenosti kako bismo doznali ovo ili
ono, zaboravili ili jednostavno pušili. Dugo sam
pravio velike korake a onda bi me iznenadio lik brade
s kapom u ruci.
Žurno je prošao kraj mene. nazvah ga Sivoglavi.
Kasnije upoznah prijatelja, čovjeka srednjih godina
bez brade s kapom u ruci.
I nazvah ga Sivoglavi.
Te noći sam vidio 4 čovjeka - brata.
Nadjenuh im ime Sivoglavi, valjda zbog vlastite
lijenosti da smislim nešto novo.
Poslije rata često sam pričao
djeci po školama
a ova su pred očima nastavnice
umirala od dosade.
Kako bi koje izdahnulo ( uz prigodnu pjesmu
koje se više ne sjećam )
izvlačili bismo ga iz učionice i stavljali u sjedeći
položaj - fingirajući život.
Međutim ponekad je previše učenika umiralo da bi
se moglo lagati, pa su preostala djeca na kraju sata
bila poptuno frustrirana.
Stvari su išle čak dotle da se u takvoj atmosferi više
uopće nije mkoglo smisleno komunicirati, pa su
svaki daljnji kreativni rad, odnosno edukacija, bili
isključeni.
I odlazio sam.
Neko vrijeme zbog ovih događaja nisu me više
pozivali u škole kao gosta pjesnika,
a i na poslu sam imao problema.
S demokratskim promjenama stvari su ipak došle
na svoje
samo što sada umjesto škola idem u vrtiće
i što vam mogu reći?

Mogu vam reći
DA SE KLINCI NE DAJU.

bravo, za klince!... ko da će ostati uskraćeni za potencijal kanibalizma, u sebi... hbte... povraća mi se, na ljudski rod.

da.... no, djeca će sve prihvatiti, ma koliko se to nama "odraslima" činilo nemoguće....i to će prihvatiti i resorbirati na najbolji način i mislit će da je tako zato što je tako....

djeca su dobra dok roditelji nisu uz njih.

djeca su oružje

schreiben machst frei

.

povratak pobijeđenih, J.

lijepo je to vidjeti. lijepo :) točkice

.