moja razmisljanja...

Danas je jos jedan od onih dana kada se volim probuditi u tisini svoga stana....jedan od onih dana kada je nevjerojatno dobro ne otici na posao...ne morati se ustati u rano jutro dok jos sav normalni svijet spava,kad i moja dusa jos spava...lijepo je skuhati kavu,upaliti glazbu na liniji,sjesti uz komp,procitati novine i onda se prebaciti na fejs..malo se nasmijati svim svojim dragim likicima....i onda opet ne raditi nista...danas nisam niti promolila nos van i niti ne znam kako je vrijeme vani..pada li snijeg?kisa?..malo sam vidjela sunca..ili mi se ucinilo?sto god...bitno da sam ja zasticena u svoja 4 zida i da nemam bucno susjedstvo iako zivim u zgradi..hvala Bogu na tome...i onda otkrijes,u biti frendica me nacima,da se prijavim ovdje i da malo maltretiram posten narod koji radi,ljude koji kada dodju kuci kao i ja pale svoj komp,ako nemaju djecu i muza koji zahtjevaju veceru,te se upustaju u komunikaciju sa svim ovim nepoznatim ljudima na netu...i mogu biti sto zele,svi,bez straha da ce netko otkriti tko su ili sto...primjetila sam da ima dosta realnih ljudi,onih koji zaista vjeruju da ce ovdje naci ono sto traze,onih koji svoje profile napisu tocno i jako pedantno..ali ima i onih koji to ne rade,iza cijeg se nicka krije tko zna sto ili opet tko...takvih me najvise strah..iako nisam bas ziher da bi se mogla upustiti u bilo sto osim dopisivanja,ali nikad se ne zna...danas je sve nekako ubrzano i svi mi nesto trazimo..neko na nekim mjestima...i vjerujem da cak niti izlazak u grad ne garantira da cete upoznati nekog "normalnog"...ali isto se tako pitam sto je to "normalno"?do koje je to granice?i znamo li svi mi sto zaista zelimo?...ja bi za sebe rekla da sam sanjar koji se,zbog nekih gresaka iz proslosti,boji upustiti u bilo sto zbog straha od debakla ili razocarenja..a opet vrijedi li to ove samoce koja povremeno dodje?ne znam..jos puno vremena imam za razmisljanje,jos je puno toga za proci i jos puno ljudi treba upoznati...eh...a samo sam htjela reci da mi je drago da postoje ovakva mjesta...za sve usamljene i sve one koji se povremeno tako osjecaju....a napisala puno toga...pozz dragi moji....nadam se da vas nisam jako ugnjavila sa svojim mislima i razmisljanjima...:)))

Vjerujem da se većina može prepoznati u ovom tekstu...

da.vjerujem da moze....:)

Nisam bio povrijeđen ali sam sretao na chatovima puno takvih osoba. Nije uvijek lako im se približiti a ako to uspiješ oprez, mogu odlepršati i nestati kad najmanje se nadamo. Istina je i to da ima medju njima pravih dragulja i naći ćete ih upravo ovdje, zaklonjene od svih nedaća svijeta. Nosim to u sebi, sudbine izuzetnih žena koje su trajno djelovale na mene i stav prema životu.

lijep komentar....slazem se da ima svakakvih ljudi,ali po tom pitanju i na ovom mjestu sam vrlo oprezna...ponekad se i u stvarnosti svi mi razocaramo sa onim sto nam je oku dostupno pa kako ne bi i ovdje?Ali opet samo smo ljudi koje znatizelja tjera da nikada ne odustaju...:)))...jer nada ipak umire zadnja..

Napisao sam o takvim osobama koje su doživjele neugodno iskustvo i to dugo nose u sebi nerijetko u nekim dijelovima promijenjenog poimanja realnosti kao i veće osjetljivosti. Upravo tako podsvijest ih štiti, izmijenjenom percepcijom kao i bijegom od rizičnih situacija. Želim reći da to treba primijetiti i poštovati. Olako ocjenjivanje nije mudro, za nekoga upoznati treba vremena i vidjeti ga u svim situacijama.

naravno jer ono sto je za nekoga sasvim normalna situacija za drugog je velika frustracija..medjutim danas su ljudi jako nestrpljivi,skloni zakljucivanju na brzinu i to u velikoj vecini pogresno...cak i same pretpostavke mogu nas udaljiti od samog cilja bez mogucnosti povratka...jer to sto smo usamljeni ne znaci da moramo pristati na sve samo da bi zaboravili taj osjecaj...nisam za to,jer sam nekoliko puta sama sebi dokazala da je zaista ponekad bolje biti sam nego u losem drustvu...:)))

Imam već podosta iskustva sa tom vrstom komunikacije pa otprilike prepoznam loše od dobrih, istinu od neistine, isto tako nerealno maštanje i tu sam posebno oprezan jer nerijetko se radi o ranjenim dušama i povrede su lako moguće. Stvarno ima jako interesantnih i poučnih priča pa moraću jednom to na papir odnosno ovdje.

Radoznalost me tjera da nešto pitam, da li Vas je netko povrijedio.

u cijelom zivotu postoje razlicite price i razliciti ljudi...zaista bi se moglo sve to staviti na papir...ja na srecu imam ono "sesto culo"koje me uvijek upozori na takve ljude...mozda nije uvijek u punom pogonu,ali poprilicno mi pomaze kod upoznavanja ljudi..kao i psihologija...puno toga o samoj osobi moze otkriti...samo treba znati citati odgovore,lica i same geste...:))

Razgovor i pogotovo susret uživo su bolji od pisanja. U razgovoru se u svakom momentu prilagađamo sugovorniku a ton glasa isto nešto znači. Pa izraz lica.. U svakom slučaju imamo kompletnu sliku odnosno mozaik pred očima pa ako fali neki element sumnja je tu. Reći ću jednu stvar, ovo je definitivno odlična vježba psihologije i komunikacije. Drago mi je da ste u tome napredovala ali uvijek može bolje.

naravno da moze i ja sam definitivno jedna od onih koji ce uciti dok su zivi...mozda nisam za ucenje iz knjiga,kad je sve onako zacrtano i nabacano,ali zivotna skola mi je puno draza..ne volim pritisak i forsanje....promatranje ljudi,razgovor i bezbrizno cavrljanje moze puno toga reci..

Znate što, mislim da ovaj način bolji je od čitanja profila jer precizno se vidi tok svijesti i dvoje se može točno naći a profil Vam mogu čitati sto puta a da nitko se ne obratiti zbog toga što na primjer netko se zabavlja na sasvim drugi način ili bavi se politikom i slično a ne mora uopće biti bitno za prijateljstvo.

da..jer ono sto se napise,ono sto zaista mislite,naravno pod uvjetom da nije naucna fantastika i da su to zaista vasa razmisljanja,mogu puno toga reci...prfil moze napisati svatko,uzeti ponudjene odgovore i biti sve ono sto u stvarnosti ne moze....ali kada procitate razmisljanja svih onih koji napisu nesto vise od onih pukih opisa mozete dobiti bar djelomicnu sliku osobe...i opet to ne mora biti nesto veliko,dubokoumno ili jako mudro..ali je vase..to ste vi...

Da točno se vidi kakav je netko. I njegov temperament, pristojnost i slično.

naravno..zato je meni ovakav nacin komunikacije drazi nego bilo sto drugo,bar ovdje..malo sam citala tudje blogove...lijepo je vidjeti ljudsku kreativnost na dijelu..:))

Ja sam za praksu ali i studiozan tip. Ne čini mi se da to bi trebala biti prepreka za ugodno pisanje. Neke su mi rekle da nisu takve ali odgovorio sam: Samo piši i nemoj se opterećivati time, pa kad dođe vrijeme -zaključi.

dobar savjet...nikad ne znamo sto se sve krije u nama i koliko talenata jos imamo...:)))

Da svakako. Jedan mali segment inteligencije pa da netko može puno pružiti u svome radu. To dobro znaju Amerikanci ali kod nas dijete izgubi godinu ako nema dobro pamćenje. Što se mene tiče prijatelj mi može biti svatko tko je sklon dobrim i pozitivnim principima.

razmisljanje je na mjestu..slazem se sa njim i mislim da smo vrlo bogati kada nas okruzuju pozitivni ljudi...:)

I moja razmišljanja idu u tom smjeru. Bogat iznutra, okružen kvalitetnim ljudima. To je raj kada trenutak postaje vječnost.

jest..samo meni je dugo trebalo da to shvatim..ali dosla sam do toga...:)))

Ne bi rekao da je dugo s obzirom na Vaše godine.. Većina ne dođe nikad.

hvala...meni tako izgleda...kao da je prosla vjecnost dok sam se naucila koliko su neki ljudi nevazni u mom zivotu i koliko mi zapravo stete..dok sam se naucila usprotiviti svima onima koji zele upravljati mojim zivotom i svim onim sto mene veseli...:)

To su sve manifestacije materijalizma. Upravljati drugima, potčiniti ih, lagati, krasti. Čim sebi posjedovanje stavimo na prvo mjesto odmah se javlja bezosjećajnost, iz toga agresivnost i okrutnost. Moram sad ići pa hvala na prijatnom pisanju. Mislim sada već otprilike da ste kvalitetna osoba. Ugodan nastavak dana..

hvala na pisanju komentara..ugodan dan i vama...:))