Sjećanja jedne gejše...

Usne ti kližu mojim vratom kao kapi kiše po staklima,,prelijevaju se u svim duginim bojama kao i moji obrazi dok osjećam tvoje nemirne prste iznad koljena…slagala bih ako kažem da podrhtavam od studeni koja me opila putem kojim sam došla,kad osjećaš kako sam napeta pod košuljom od želje za tobom.
Tu si,konačno,nakon nebrojenih neprospavanih noći i lažnog uvjeravanja kako je baš dobro biti sama i slobodna,tu si nakon povijesnih minuta u kojima sam krajičkom oka gledala ljubavne scene nekog filma nadajući se da se mogu pretvoriti u glavnu junakinju koja čeznutljivim pogledom prihvaća dragog muškarca u svoj život bez straha hoće li potrajati,spontano i čiste duše..
Jesi li ti onaj kojeg sam sneno zamišljala u prohladnim jutrima kad su mi tijelo potresale želje da osjetim nečiju kožu i dah na svom vratu,znaš li koji bi cvijet mogao izmamiti moje radosni osmijeh,i na koju glazbu zanjišem bokovima nasred kuhinje s kuhačom u ruci?Hoćeš li bez komentara uspjeti gledati kako netom zapaljenu cigaretu gasim na pola,kako nemarno zavezujem kosu kad sam u žurbi i kako ostavljam napola popijenu kavu ?Hoćeš li me pustiti da ispijem još koju čašu vina u društvu iako već zaplićem jezikom dok pričam,ali mi je to gušt?Može li te zasmetati kad saznaš da je moja boja kose produkt dobro reklamirane tvrtke,i kad saznaš kako uopće nisam tako krotka kao sada?Hoćeš li znati prstima milovati tijelo nagriženo vremenom,rađanjem i ne baš tako laganim životnim putevima?
Umiješ li me zaštititi svojim ramenima kad zapuše bura ili si muškarac samo po rodnom listu?
Tisuće pitanja,tisuće nedoumica..ja ne znam tko si ti..ali te osjećam ispod kože…Strast je jača od zagonetke,a ja se predajem bez suvišnih pitanja.I to me čini sretnom…
Ipak…
Hoće li ova tanušna nit koja izvire iz mog srca biti prepoznata i čuvana ili će pod naletom prvog vjetra puknuti na tisuće komada izazivajući nemjerljivu bol?Ostajem tu,spremna na izazov…