borgman box

Sjedila je na izlokanoj stijeni, okruženoj glatkom površinom mora.
Na mjestu NJEGOVOG zločina.
Izronio je tu, započeo razgovor. Svaka je riječ punila prazno srce.
S lakoćom je Zainteresirao, zaveo...nestao.
I sada , opet sama, se pitala...ZAŠTO?
Pitala se, ako potone, bi li njena agonija gušenja uopće promijenila ovaj uljasti odraz.
Neko glupo mrtvilo, traženje odgovora, nijemo pitanje moru...-Je li me želiš? Bar ti?-

****
Strojar zadovoljno posluša brundanje starog motora, na još starijem brodu,
pri zadnjem putovanju. Stari brod izreže more na dva dijela, ne praveći niti pjenu,
nego mali tsunami, desetak centimetara visok.
Zapovjednik tog stroja na izdisaju, iz džepa izvadi dnevnik,
Uzme olovku i potraži slijedeću stranicu. U listanju, pojavljivala su se
ženska imena, podebljana, sa datumima... i priče, iz života.
Oblizne usne suhe od toploga zraka. Započne novi list....

****
Gledala je u more koje joj je doticalo nos. Još samo trenutak...
Val je zapljusne. Ispuni nosnice. Okupa oči.
Razlije se po majici koja se odmah pripije uz tijelo.
Odskočila je uplašeno, zbunjeno, na suho žalo iza i pogledala površinu mora koja je opet bila
kao ulje.
Bila je živa. Ljuta...na more!

****
Moru nije trebao plan B. Gliser koji je plovio čak dvije i po milje brže na
razočaranje svog mladog kapetana uspori, na normalnu brzinu :-)

Kad će ljeto.. Mene prati sjećanje na rastanak i nikad ponovljeni dolazak. Otišla sa osmjehom i nestala u bespućima hladnog sjevera. Želio sam da to bude samo kratka avantura. Nikad više neću to željeti. I izbrisati onaj dragi osmjeh zauvijek.

ravnodušni valovi života