PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Ima ljudi koji uistinu znaju popravljati stvari. Nisu to znali oduvijek. Vjerojatno su mnogo toga razbili, uništili, rastavili, a nikad sastavili, prije nego su naučili kako stvari funkcioniraju da bi ih mogli popraviti.
Nekad sam i ja, kao i drugi, popravljala stvari. Jer mi je bilo stalo, jer su mi bile važne. Ili mojoj djeci. Valjalo je popraviti omiljenu igračku. Prišiti gumb na omiljenoj košulji.
Onda je došlo vrijeme kad su nam stvari prestale biti tako važne jer smo ih mogli lako zamijeniti novima. Tko još popravlja kišobrane za sunčanih dana? Kad su čak i stvari poput tv-a i vešmašina napravljene tako da je često lakše i isplativije kupiti novo nego popravljati staro. Stvari su postale privremene, kratkotrajne ili u najgorem slučaju, za jednokratnu upotrebu.
Kada rupa postaje prevelika da se krpanje više ne isplati ili smo samo lijeni? Kada to boja postane suviše blijeda da omiljenu majicu pretvori u krpu za prašinu? Zašto zajedno s krhotinama šalice bacimo i tanjurić pa nakar bili iz bakinog servisa? Kada su to popravljene stvari prestale biti dovoljno dobre?
I ne bi bilo u tome ništa loše jer ne treba robovati stvarima, da nismo počeli proizvoditi suviše smeća. I da nismo taj odnos prema stvarima prenijeli i na ljude.
Tko još popravlja pokvarene poslovne odnose, krpa prijateljstva, lijepi razbijene brakove? Zašto ne ulovimo pobjeglu očicu u tkanju života prije nego što ode predaleko, pojedemo duhovnu hranu prije nego što se pokvari? Zar smo toliko razmaženi i imamo toliko puno prijateljstva i ljubavi da ćemo ih olako baciti? Zar tako malo vrijede da ih se ne iplati popravljati? Kada su to ljudi postali za jednokratnu upotrebu? Kada su nam odnosi s njima prestali biti dragocjeni? Kada ćemo ponovo čuvati, popravljati, ulagati više truda od onog što ga zahtijeva promjena baterije?
Kada ćemo ponovo naučiti da stvari ne moraju biti savršene da bi bile vrijedne?

Ne znam da li se još uvijek zubi popravljaju?

neke sam baš nedavno zamijenila novima :(

(sviđa mi se kako "pričaš"...bezazlen, pomalo uobičajen početak, kao vremenska prognoza, a na kraju poslažeš rečenice za zaustaviti se :)

dudi, srce, bok!

popravljam sve kaj se popraviti da, ne žaleći truda, vremena, pa čak i razočaranja na kraju..jer pokušala sam, probala sam, ak ne ide, hebi ga, nije do mene i nije zbog mene..

hvala Mei, znaš da imam dobre uzore ovdje :)

(podsjećaš me na frendicu iz srednje...istim stilom je i ona pisala zadaćnice iz hrvatskog :)

ponekad nam je više stalo do stvari nego do ljudi...
auto ćemo popravljati ne žaleći truda ni novaca...
ali ispričati se prijatelju, potruditi u ljubavi.... danas je to nekako sve rjeđe i teže....

zato kaj je jednostavnije. ne traži od nas nikakav dodatni, emotivni angažman....

upravo tako....čak i ovdje očekujemo da nam sve bude servirano na tanjuru....
umjesto da se sami potrudimo skuhati nešto fino :)

pozdrav ekipi,
jel vi to ogovarate ili priče iz života

Zašto zašto zašto nismo sretni? Zasto ne uspjevamo u medjusobnoj ljubavi a čas posla se zamrzimo? Zašto zašto zašto :-))
(A šta će ti tanjurić ako je pukla šalica?)
Šalim se. Prekrasni su ovi zapisi u pozitivi:)

i zato kaj smo postali emotivni matematičari...zbrajamo, oduzimamo i očekujemo da smo uvijek u plusu

srce, meni je to dosadno. više volim švedski stol :)

Desetko, pozdrav....znaš da mi ne ogovaramo.... :)
kad pišem prvo polazim od sebe...

ma vidi brojčeka...kako on nama...išššš :))

Sve je more, hvala, osmijeh za tebe :)

Bok meija.

Mei, da, blisko mi ovo s matematikom :)
i da, švedski stol je svakako primamljiv, ali obično se izgubim u želji da sve probam :)

srce, ja sam poznat po tome da čuvam stvari, pa niti jednu nisam pokvario.

srce..onda trebaš guštati. sve u malim zalogajima..ako kaj ostane negustirano, dobro je...ponesi doma ;-)

s druge strane, treba nekaj ostaviti i za drugi put, bilo organoleptički ili .... :))

Dud, svaka čast, iako ni u čemu ne valja pretjerivati :)

Mei, sjetiću se tvog savjeta idući put :)

ak mi se bu štucalo, znat ću razlog ;-)

srce, ti si onda između ekstrema.

dudi..a kaj je s onom pričom da moramo reciklirati i maknuti od sebe nepotrebno, da napravimo mjesta za nekaj novo..kaj nam kao takvo baš sad treba?

meija, na kraju se svega treba odreći, ali ne pokvariti.

Dud, ja sam više onak, od jednog ekstrema do drugog...
a ne kaže se badava "zlatna sredina"....

...jer obično prvo nešto pokvarimo, pa se odreknemo, a treba suprotno. Kad je nešto najbolje onda ga treba pustiti.

dudi, ne baš svega..ne sebe...

mudro je znati što je vrijedno spasiti i što se spasiti da...

srce, to je tanka žuta crta koja se pruža u mrak niz mokri asfalt.

pustiti kao provjera da li vrijedi..da li će nam faliti?

meija, pa i sebe, tj. svoga ega. Lažnog. To nam je najteže.

ha.....ionako spoznaja o lažnom egu nije vidljiva iz vlastite kože...tak da je to tak i tak nemoguća misija

meija, pa svega nama fali.(nekom četvrti, nekom peti, nekom par...) Tako su stvari rasprostranjene u Svemiru. Jedino čega ima dosta je inteligencija.

a ja sam mislila gluposti, dudi :)

da imamo sve, ne bi mrdali s mjesta

meija, ali zato se ponekad treba osloniti na nekoga s povjerenjem. meija, pa rijetko će tko iz svoje kože spoznati da je bolestan, zapravo neuravnotežen, jer se uvijek volimo gledati u boljem svjetlu. Treba ponekad druge pitati kakvi smo sami. Pa čak i ovdje na iskrici sam dosta spoznao o sebi u viđenju Mede, Vuka, mmmmmm_da...

dudh... ne misliš li da kvariš/mo nešto tudje, svojim stavovima o odricanju? nenamjerno, ali... bude posljedica... onak.. odrekneš se nečega u optimumu, svega i svačega... a onda se to nešto uneravnoteži i pokvari samo od sebe, pokušavajući da razumije...

Imam jednu prijateljicu koja je prevazišla najtežu bolest. Ovom dobrom ishodu, svakako je doprinijela i njena odluka da se riješi svih stvari iz života prije i u toku bolesti. Ona je prodala sav namještaj poklonila sav kuhinjski pribor, do posljednje plahte, do posljednje slike sa zidova, do zadnjeg ručnika. Još uvijek je u toku uredjivanja svog novog starog stana. To o tome koliko nam stvari znaće. Njoj očito pretjerano mnogo kad je učinila taj simbolični a i skupi čin prelaska u novi život. Njoj je pomoglo. Ja ne znam što mislit o tome.

meija, pa putevi i služe tome da spoznamo da nam put uopće nije bio potreban. Sve se može naći na ovom mjestu. Na pragu.

dudi, ali kako obuzdati ego? ma di ćeš napuvan ko paun poslušati glasove izvan svoje glave..ti, ja...bilo tko

a da su ljudi oko nas, oni koji nisu samo usputni prolaznici naša ogledala, jesu

:DD... "ogledalce, ogledalce...":D

Hihihihiihih mmmmmm_da, eto, upravo rekoh.

morksa, sve oko nas ima energiju...ako nije kompatibilna našoj, trebamo se toga riješiti...razmišljanja, stvari, pa i ljudi

:DDDDD

"ogledalce, ogledalce..."... drugi put... KLAP! :d

mmmka, hebeš ogledalce, radije mi reci jel imaš kakvog lovca Luku u blizini :)))

I'll be your mirror. http://www.youtube.com/watch?v=an9DoVBHHr8

mei... sve energije su u ravnoteži.. čak i suprotnog naboja.. problem je drugi..(barem, meni..).. ako možeš sa svakim, logično je da nisi, ni sa kim...:)

mmmka...mogu sa svakim, ali ne na isti način....u tome je kvaka..koji ono broj? :))

meija, tako što ćeš služiti. Čak i narodu. Hihihihhihi. Treba ti samo ogrlica.

Sve je more....često nas stvari vežu s našim životom...ako je on rezultirao bolešću, možda je bila vezana uz pogrešne stvari i uistinu joj pomaže sve novo... dakle važno je vezati se uz prave stvari i ljude, one koji vrijede, a tad ne žaliti truda da ih čuvamo i popravljamo....

dudi....može unikatna? :)))

Da jasno, sve je subjetkivno. Bar tako vjerujemo da je, jer je to prilagodjen naćin razmišljanja. I dobar je.

nema, mei.. ni, Luka... ni, vuka... a i crvenkapica je... ono... u debelom minusu sa motivacijom, za bazanje šumom drumom umom...;)

Hihihihihi meija, pa svaka je unikatna jer je od različitog dijela materijala, a opet je svaka jednaka jer te podsjeća da si samo sluga.

mmka....a ziher ima neki pajcek, da ne kažem prasac, jedan od onih 3 zafknuta repeka..ha? :)))

"Zašto ne ulovimo pobjeglu očicu u tkanju života prije nego što ode predaleko, pojedemo duhovnu hranu prije nego što se pokvari? "

Odlično! :)

Hihihihihihi mmmmmm_da, a jesi li ti dijete kukuruza ili asfalta? Il' si još na kolodvoru Zoo?

dudi..ponekad bi mi bilo pravo olakšanje da netko drugi razmišlja umjesto mene :P

ali samo na sat vremena mjesečno :)))

Boooocka, hvala :)

Srcezlato, a zašto se tu svi žale da ne uspjevaju u medjuljudskim odnosima? Nije istina da je sve tako otudjeno. Istina je da su ovdje upisani ljudi koji žive sami, koji nemaju obitelj ili im je daleko. Ljudi koji su ostali sami i najtežim godinama života. I ja bih rekla da se trude održat odnose. Upisali su se ovdje, komuniciraju na virtuali...šta da radi samac?? Da se uvali susjedima medju djecom dok žena rasprema stoljnjak a muž kaže- eh udji udji... ćeš malo pive...a istovremeno ženi koluta očima- eto ti opet njega ....... Samci se trude. Ali i sreća se mora malo potruditi:-) Jer okej, ajde da se pokrenemo, vani je život!!Ali ako nemaš kome otići......kud si pošo mojsije?:-)

meija, pa ja uopće ne razmišljam samo sjedim il' šetam.

dudi, blablabla....je, baš ti vjerujem :)

Hihihihhihi meija, pa nema tu kompromisa. Il' si sluga il' nisi. Ti bi ko Pepeljuga orcala do ponoći.

lijep blog, ali zakaj nema ništa o sisama..??

dudi..sve za staklenu cipelicu..SVE! :))))

Hihihihhi meija, eto što ti je žensko. Čak i ispred ogrlice cipelice.

Ops! The habucibe! Zbog njega sam počela čitat ovu iskricu pred leto dana:-) Fanovi te salutant!

Sve je more...potpuno si u pravu....ipak mislim da mnogi pretjerano jadikuju,
a ulažu premalo truda u popravljanje svog života,
kako u poslu, tako i u ljubavi....
tek kad se sam potrudiš imaš pravo očekivati i računati na malo sreće...

polako dudi, prvo jedno, pa drugo..znaš kak ide---------------->prst jedan, pa obje ruke :)))

Habi, i sise će jednom doći na red :)

meija, pa i ja polako. Prvo ljubim ruke, a onda dokle stignem.

srce... ne biš vjerovala, al' postoje i majstorske radionice, koje se zatvaraju zbog nerentabilnosti ;)

mmmmmda, koja šteta.... obožavam majstore, one koji imaju čarobne ruke :)

jednom kao nijednom, mislim da je sad vrijeme za sise..ako netko ima nešto protiv, treba ga privesti uskoku, uskok će mu nešto sigurno pronaći...

srce, a nije na odmet ni čarobni. Štapić.

Ja ne poznajem ljude koji se ne trude. Poznajem ih puno kojima sav trud nije uspio. Ne mogu takvom reći- ajde pokreni se!
Mogu mu donest bocu konjaka kad mu idem u posjete. Ja mogu to- otići mu u posjete jer nitko nas ne sputava u solidarnosti. Mogu mu posudit ili dat love za račun. Mogu otići mjesto njega po recept. Ne mogu mu pametovati.

Dud, tako je :)

Iako je jedini lijep zapravo u pozitivnom razmišljanju:-) Pozdrav, radit se mora.

lijek naravno.

Ah da, i u lovi! Što bi netko tu visio a ne bio u Parizu.

Sve je more, slažem se.... govorila sam o onima drugima, koji su braku i ne trude se čuvati ga i popravljati dok se da
i dok vrijedi itd....

srce..za to treba dvoje...

sve je more, imao si odličan iz marksizma i tipssa.

Mene svaki rad frustrira.

Mei, u pravu si, ali za drugog ne mogu odgovarati....
jednostavno mislim da ne trebamo od nečeg prelako odustajati,
ne ako nam je nešto važno i vrijedno....
da ne trebamo odbaciti nešto čim se pojavi prva pukotina....

moram i ja...jesti i raditi :)
lijepo vas pozdravljam....

srce..točno.

sve napraviti kaj se može, ali kad se udari glavom u zid, jedno, dvaput, pa i pet puta, traže se druga vrata

Zato što previše volimo sebe,pa nam malo ostaje
ljubavi prema drugima.
Zato što previše poštujemo sebe,pa nam ostaje
malo poštovanja prema drugim.
Zato što smo previše ponosni sobom,pa nam ostaje
malo ponosa prema drugim.