Sezona u paklu

Opaaaa! Kakav kseroperiod, bez ijednog retka. Opet se pilo...suludo, krvavo i uludo ili obrnutim redoslijedom, ovdje u provincijskoj noći koja prekriva sve; od borealne do astralne svjetlosti, od mudraca do pijanice s pijace, od edel kurtizane do blagajnice koja kućni budžet popunjava s 200 € debelog, ćelavog šefa...ovdje više ništa ne uspijeva, čak ni sušičava sutonska poezija, kamoli otmjeni, dobrostojeći flaneur, ovdje se više ni najtrezniji ne može napisati suvislu rečenicu, a stimulansi poput demokracije, samostalnosti, ulaska u EU (s kojim haplotipom; eu 9 ili 17?) Četvrte internacionale, otkačenosti Huga Chaveza, odavno su nadlajani kravim, suludim lavežom.
Da, Degas, u potpunosti si u pravu; kako biti umjetnik u 50-oj? Pogotovo kad su sve sinekure popunjene ili zamandaljene za njihove, a bez ikakve zasluge „minulog rada“. Te spodobe koje se prepoznaju čak i po boji novčarke, kamoli po nijansi boje carskog mesa, spodobe koje se bez ikakva prava, naprosto nekom neshvatljivom karmičkom greškom, svrstavaju u ljudsku vrstu, čovječanstvo, te spodobe svojim „likom i djelom“ takvim magnetizmom privlače „odmetnutog smeđeg nevaljalka“ da je to jedina izvjesna stvar u svijetu koji se sve namršteniji budi i, k tomu još, od nas ište suze. E pa, kad je tako, beviaaaamo!

Živio! Kapu nakrivio.