moja razmisljanja...

Jos jedan dan se blizi kraju i ja se opet nasla na ovim stranicama....zasto?pa da bi si dala oduska i napisala jos jedan blog...sebi za dusu..lijepo je znati da to mozes ciniti i da svi ovdje imaju mogucnost ili opcije procitati ga ili pak ne...a ti sebi dajes za pravo napisati sto zelis,naravno u okviru nekih normi i pravila ponasanja...istina do jucer nisam niti znala za ovo mjesto,a sada sam shvatila da mi se svidja..malo pricas sa svim ovim usamljenim dusama,zeljnima ili samo price ili neceg vise...ipak lijepo je znati da nisi sam,da nisi jedini koji je ponekad usamljen,unatoc svim dragim ljudima koji te okruzuju,s kojim se osjecas posebno,ali opet kao da nesto fali...i tada nalazis sto nacina da pokusas promjeniti taj dio svog zivota i dolazis do tocke kada bi bio spreman uciniti bas sve da se neke stvari promjene,sjednu na svoje mjesto,ali...tada te taj ali zakoci jer shvatis da mozda ipak to nece biti tako lako kako ti se u prvi mah cinilo..da ces se ipak jos malo morati pomuciti da se to ostvari...i onda se pitas ima li to sve nekog smisla uopce?imas li pravo ocekivati da ces napokon naci to sto trazis?a odgovora nema...samo ostaje nada da ce na kraju ipak ispasti tako...a ako ne opet ti ostaje tvoj mir i tvoji snovi...mozda jednom sretnes nekoga,onako sasvim slucajno i bez nekog posebnog razloga...:)