moja razmisljanja...

Mozemo li biti zadovoljni sa danasnjim nacinom zivota?Mozemo li nesto popraviti ili je ovo nas vrhunac?Ponekad mislimo da zasluzujemo puno vise...a nekad se opet zaustavimo bas u onom trenutku kad imamo priliku dobiti nesto vise...sto zbog straha jer ne znamo hocemo li se moci nositi sa tim,sto zbog toga jer nismo sigurni u sebe ili nam je sve to ipak malo previse.....tesko je ponekad racionalno razmisljati o svemu,pogotovo ako smo navikli na neke stvari i ljude u svojoj blizini,navikli se na sve ono za sto mislimo da nam je neka vrasta zastite....jer kad dodjete u jedne odredjene godine draza vam je neka sigurnost nego istrazivanje novih mogucnosti...to smo radili kad smo bili maldi i neustrasivi...a danas se okrecemo necem drugom..danas nas tjesi da ipak imamo neku konstantu u zivotu..da ne treba puno vise traziti i ocekivati..ali je li to ispravno?..trebamo li se pomiriti sa time ili pokusati nesto promjeniti?..jesmo li jos dovoljno hrabri i ludi da zakoracimo naprijed bez straha i predrasuda?...postali smo strozi,nasi kriteriji su se poprilicno povecali i nismo sigurni vise jesu li ljudi koje danas srecemo dovoljno dobri za nas...na zalost to je danas tako,sto zbog nacina zivota,sto zbog naseg razmisljanja...jer ponekad je tesko udobnost koju imamo zamjeniti za rizik,stvari koje nas vesele staviti na kocku da bismo se,mozda,opet razocarali..ali moramo shvatiti da nista u zivotu nije besplatno i da su greske sastavni dio zivota...na njima se uci i one nas usmjeravaju u zivotu..nekoga vise a nekoga manje,ali svima bi nam trebalo biti jedno zajednicko:vjecito ucenje!...sto na tudjim a sto na vlastitim pogreskama....to se zove zivot...a imamo samo jedan...:)))

AL' svejedno umremo kao budale.

ne uvijek....ali ako jest vec tako onda se bar trebamo potruditi da umremo kao sretne budale..ne ogorcene zbog vlastitog neuspjeha i nezadovoljstva..:))

Uvijek, jer onaj ko ima znanje taj ne umire i stvaran je.

ima znanje?svi mi imao znanje,ali svi smo samo i jedino ljudi...ne postoje nadbogovi....svi smo mi budale u dusi koje tragaju za necim vecim i boljim...slijepo vjerujuci da cemo to jednom naci...sa tom nadom i umiremo...

P u tome i jeste kvaka 22. Svako ima znanje, al' ne može ga se sjetiti.

moze,samo smo postali jako lijeni....mislimo da nam neske stvari nisu potrebne....ali kasno shvatimo sto smo sve mogli u zivotu da smo upotrijebili to znanje...

Viwien, sve smo mogli mi. Bar tako pjeva Jadranka.

I ja bih mogao da mogu, ja bih znao da znam.

Pjeva Darko.

sami krojimo svoj zivot i svoju srecu..imamo pravo izbora pa makar bio i pogresan,ali je nas...:)

Al' češće nosimo onako kako nam ga skroje.

Usput, ništa ne može biti moje, jer znanje je univerzalno, a i u najteža doba će se naći neko tko će ga se sjetiti.

naravno,ali ne pod uvjetom da zivi tvoj zivot..slicni smo si svi,samo je razlika kada i kako smo dosli do tog znanja...

Hihihihihih Viwiew, a što bi ti dala da možeš ovako? Umjesto svoga da tvoj život žive. Što bi dala?

Pjeva Željko.

mislim da bi neki ljudi bolje zivjeli i drukcije razmisljali...ne bi samo cmizdrili da im je grozno u zivotu...ne volim to,taj nacin i pristup...ali ne bi im dozvolila da zive moj zivot,nego naucila ih da zive svoj vlastiti sa tim znanjem koje su stekli..:)))

Stvarno? Pa čak i da samo digneš ruke, a puk da te slijedi?

Ja sam uvijek sanjao kako vodim proletere mlade.

Pjeva Branimir.

biti veliki vodja?ne.......

Zbog čega ne? Da li zbog silnog tereta? Odgovornosti.

...a svako ko je iole pametan će znati pred kim pasti na koljena.

Pjeva Nele.

da,ne voli taj teret odgovornosti iako bolje plivam pod pritiskom nego onak lezerno...ali nemam namjeru voditi nekoga i biti odgovorna za veliku vecinu..vise cijenim svoj mir i tisinu,nego rulju,prohtjeve velike vecine i njihove hirove..:)

Hihihihhi Viwien, ma znaš ti da vođe i učitelje znaju prikovati za stijenu il' razapeti dal Bogovi, dal' svjetinja.

naravno...vlastita propast je dio nase sudbine?pomozi drugima da bi odmogao sebi?eh......:)))))

Hihihhihi Viwien, pa što ako i gorimo u paklu?

nista,na sve trebamo biti spremni...svakome po zasluzi...bez obzira kako sto mi mislimo o sebi...strah?nema ga...:))))