vita brevitas, ars longa

SLIKA: - Zamotan bezbojan tepih leži na stubišt
Iz njega izlaze plavi i crni vrag.
u prvo vrijeme se međusobno ne vied, smeta im
pračina s cipela.

Kad se vide - stoje u nedoumici
"Tko si?"
"Tko si?" misle obojica o onom drugom
"Za dva vraga na ovome svijetu nema mjesta!"
zaključuju nekako istodobno.
Zato se i tuku krvnički.
Pljušte niski udarci - vražja tuča!
Grizeš mi rame! Čupam ti bradu! rogonjooooooo!!!!!!

I čini se, sad će jedan pobijediti
a ono varaš se
isti su, slični su, tu su negdje...i sve se nastavlja

i premda vragovi imaju neke božanske osobine
ne potraje borba vječno
umorni đavli - ni ruke ne miču
tek gledaju se zbunjeni - jer znaju da nrma svijeta
s dva vraga
Zato brže bolje i plavi i crni veag bježe u bezbojni
tepih (s početka priče)

Nakon nekog vremen
ljudi odmotali tepih...

alter ego "sigurno ćeš reći da je tepih postao zelen"
- zelen je! - reći ću