PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Bilo je tmurno i hladno, baš kao danas. Kad je ona ušla, poput magneta privukla je pažnju svih u prostoriji. Zanijemili su. Ne, nije bila osobito lijepa. Ne, nije bilo ničeg neobičnog na njoj. Jednostavno je zračila.
Obrazi su joj se rumenjeli, a iz pogleda virila radost. Sramežljivo se osmjehnula kao da joj je pomalo neugodno što je sretna, a ostali možda nisu. A opet, ispravila je ramena i žustrim korakom došla do svog mjesta, ponosna na svoju sreću i zahvalna istovremeno.
Pitali su je što se dogodilo. Ali nitko se ne sjeća odgovora jer bila je sretna zbog nečeg što je samo njoj bilo važno. Ono čega se svi sjećaju jest da je donijela sunce sa sobom. I barem na trenutak svima je bilo toplije oko srca.

nije bitan ni razlog, ni trenutak, ni objašnjenje...bitan je osmijeh u očima :)

da, osmijeh je najbolji lijek :))

čak i kad ga nikome ne darujemo, onak da je samo naš, ko da smo škrtice...kaj koga briga zakaj smo happy :)))

da, čak ni tada ne može nikom štetiti....

je...tak je.... :)
u stvari, može samo pomoći jer pozitivna vibra je zarazna :)

pevaljko, ne želim biti posrednik....zato brišem....

tvoje pravo, kao i moje pisati

ne virujem u pozitivne vibracije i ostale gluposti.
to o čemu pišeš na blogu je moga jedino papa