Ručkić krčkić

Ljudi koji se vole... Ljudi koji se vole izvan konvencionalnih okvira? Ljudi koji se ne vole, ali se seksaju?

Volim biti ljubavnica. I uvijek volim. Bez obzira na završne riječi definicije. Čak i kad mene ne vole, ja volim, koliko god mogu voljeti bez mogućnosti da se moja ljubav razvije, uspravi, isprsi, razmaše... Volim toliko da znam kad je dosta.

Ali, teškom mukom sam to naučila. Jer sam isprva bila tzv. "uspješna ljubavnica": ona zbog koje se netko razveo. Mission impossible, reći će većina... A meni se omaknulo. Valjda zato jer sam bila mlada, valjda zato jer mi ništa nije izgledalo konačno, valjda zato jer mi ništa osim ljubavi nije trebalo; pa sam dobila sve. I više nego što bih se dosjetila tražiti. Mnogo više nego što sam htjela, u konačnici...

I zato sam zavoljela biti ljubavnica. Samo to: bez planova. Naučila sam svoj život omotati oko sebe i u njemu biti glavna, ljubavnica u smislu "izvan konvencionalnih okvira" - jer meni nisu odgovarali. Jer nisam htjela sve; i jer sam se bojala onoga "više nego što želim".

Ali, onda sam se zaljubila i postala ljubavnica ne izborom, nego silovitom ljubavlju zabijena poput klina u tuđi život, koji se ne da razmrdati. Jer, on me nije volio: fascinirala sam ga. Ali me nije volio. Volio je moje društvo, volio je seks sa mnom, volio je pomisao da ima ljubavnicu, da ima ženu kao što sam ja za ljubavnicu. Sve je to volio više nego mene. I koliko god se ja zarivala u njegov život, on se grčevito držao svojeg brižljivo sklopljenog svijeta, kojem sam, na koncu konca, postala potporanj... Na kraju ga je razmrdao zbog druge ljubavnice, ne zbog mene.

Da, naravno da sam i ja pomislila kako konvencije ipak valjda nečemu služe... Ne meni. Onoga s kojim sam provjeravala njihovu učinkovitost JA sam pretvorila u ljubavnika kakva sam ja bila ljubavnica onome prije njega: jer sam voljela konvencionalnost, ideju konvencionalne ljubavi, više nego njega. A jebga...!

Svoj sam život čvrsto omotala oko sebe i zabavila se njime; priuštila sam si zanimacije koje apsolutno nikog drugog nisu zanimale, dopustila si prioritete koji nikom drugom nisu izravno koristili. I opet se zaljubila. I opet bila ljubavnica.

Isprva nisam uživala u tome - još uvijek me klala ona propast konvencionalnog voljenja. Ali, kasnije sam se snašla, kasnije sam doista uživala; kasnije sam voljela slobodno, iz sve snage, više nego ikada. Toliko da sam znala kad je dosta. Toliko da još uvijek mogu voljeti; i njega, i one poslije njega.

Pišem ovo jer sam neki dan primila lijepu poruku, iskrenu, rekla bih... On je oženjen, nezadovoljan, pričao bi... O čemu, zapitam se. I tako mi sinu ovi naputci za ljubavnike:

1. Ne dopustite da vam priča o svojem glavnom odnosu: kad je s vama, VI ste glavni; prihvaćate njega, ali ne i njegovu ženu (ili muža).
2. Ne dopustite da se vaš odnos odvija prema rasporedu obaveza u njegovom glavnom odnosu: VI ste SEBI glavni. Ako niste, nikada nećete biti ni njemu/njoj. Uostalom, on(a) već ima raskomoćen odnos - s vama je jer mu/joj takav nije dovoljan.
3. Zapitajte se ZAŠTO ste u takvom odnosu: zbog toga što drugačiji nije moguć, ili zato jer drugačiji NE ŽELITE? Ako je ovo prvo, dajte si mogućnost odlaska, jer se u njemu nikad nećete moći opustiti i razmahati; a nema goreg nego što je skučena ljubav; ako je ovo drugo, ne gnjavite ni sebe ni njega/nju glupavim ultimatumima - opustite se i uživajte, bez tumbanja života.
4. Svaki dan se prisjetite da riječ "ljubavnik/ljubavnica" prvenstveno označava osobu koja voli; ako je koristite u nekom drugom značenju, ima li smisla?

I to je sve.

I'M EASY Link

Da, sve posloženo po redu i (barem za mene) točno :-) Ja sam se u ovim godinama odlučila "nikada više"... Biti ljubavnica ponekad znači i slobodu odlaska, bavljenja sobom ...

Naputci za ljubavnike?Haha!

Hm... Rekla bih da na ovom blogu nema puno takvih. Ne zato jer se gnušaju nekonvencionalnih veza: zato jer ne vole.

po točkom 4
ima u Bosni (pokupio od Izeta) izraz za muškarca ....u takvoj vezi ............zagonđija
za ženu ne znam

Nekonvencionalne veze u našem okruženju :-( Još uvijek pripadamo društvu koje zahtjeva brak, djecu... A sve što to nije je za osudu... Znam mnoge ljude iz mog okruženja koji su glavni protivnici nekonvencionalnih odnosa, ali samo kada su drugi u pitanju...

Mogla bih nabrojati sve ljubavničke nickove.Prepoznatljivi su stilom pisanja;)

Ono što je na 3. mjestu trebalo bi biti na 1.

Shpitva, kad počnemo ispitivati genezu svojeg odnosa, već smo duboko u njemu; mislim da su naputci 1. i 2. urgentniji.

Leptirice, mnogi ljudi ne vole sami sebe - zato i trebaju nekog drugog da ih voli pa da onda mogu otvoriti sebi mogućnost samopoštovanja i kakve-takve ljubavi za sebe. Nema to veze s moralom, uopće! Ali, ima veze sa životnim praktikalijama: lovom, kreditima, stanovima, brigom za djecu - što su također moralna pitanja.

Sve ok osim onog na kraju.
Svako ima pravo da živi onako kako želi
i onako kako će biti najsrećniji,ako je to
uloga ljubavnika/ce zašto da ne.
Međutim učiti druge da budu ili ne budu
ljubavnici/ce je pogrešno.

Znaš kaj meni nije jasno?Nisu li oboje u takvoj vezi ljubavnici?

Hehe, marta i RI: možda je izraz "zagonđija" nastao od "zagonetan"? ;-)))

Pitaj tapea, marta, viš da on sve zna ;-))

:)

Btw, znam ljude kojima brakovi opstaju zahvaljujući ljubavniku/ci.

Sad uz kavicu čekajmo paljbu.

Mislim da je većina nas, blogera, spremna na "ulogu" (mrske li riječi!) ljubavnika/ce više nego na full-contact: ljudi običnu dobiju ono što žele. Iako ne prepoznaju i ne priznaju sami sebi i drugima da baš to žele.

Vega nisi u pravu.
Nisam još naučio puno toga.
Kao na primjer lagati.

Nikad neću zaboraviti koliko sam prestravljena bila dok sam slušala "dok vas smrt ne rastavi".Brrr...

Sumnjam da će biti paljbe, marta: trebalo bi iskočiti iz rova, zar ne? :-)))

Polako...

Tape, ti si najbolji lažac kojeg sam ikad vidjela! I to baš zato jer to još nisi naučio.

The Tape.

Meni to nisu rekli, marta, ali se matičar izderao "BUDITE LJUBOMORNI!!!"

Znaš kaj je super kod "ljubovanja"?Drama.

Koliko je meni poznato još me nisi vidjela kao ni ja tebe-:)))

Hehehe...

Pa da... Neki trebaju dramu, drugi kolotečinu. Neki kolotečinu koja omogućava dramu :-))

Tape, jesam, i u slici i u pismu. A uživo ni ne bih.

A nekad nam se jednostavno svidi netko.Štaš;)

Navodno, znanstveno dokazano da su mnogi brakovi opstali zahvaljujući prevarama (nema paljbe marta-marta)... Biti ljubavnica izuzetno je naporno ;-)

Naporno je i biti suprug/a.

Lijepo.Imaš potpuno pravo da me ne želiš vidjeti.

Još napornije, rekla bih:)

meni je (mlađim danima-kad sam ja bio van braka)bilo interesantno ,i napeto ,ali nakon nekog vremena umori, i postane naporno stalno nešto izmišljati....

Kajaznam, mene kod braka najviše opterećuje to obećavanje naslijepo... Ne volim to. Kad vidim da nešto mogu i želim, onda obećam.

Ponekad je ;-) premda nisam potpisala i pred Bogom se obvezala...

RI, znaš kaj, pa i ne mora stalno biti napeto, ne mora uvijek biti najljepše s tom jednom osobom koju smo upoznali u nekoj fazi života koja više nije aktualna, i koja se možda promijenila na potpuno drugačiji način nego mi sami. Takva očekivanja su čisti idiotizam, a pride i licemjerna. Ako toliko cijenimo individuu, individualnost i individualna prava, zašto tak spremno pušimo nekakvu monolitnu koncepciju monogamno-monolitnog odnosa?

Ljubavništvo je komotnije i zabavnije.

Hm...kaj još?Razgranatije...na neki način.

opisao sam svoj osjećaj u trokutu ....
u šao sam u to samo jer me muškarac nervirao...
a izašao jer više nisam želio izlaziti u 3 iz kreveta ,skrivati se po županiji ,
jednostavno umorio se i zasitio takvog odnosa
i otišao u rat odmoriti...

Poštenije, prirodnije, dodala bih... Netko ti je prioritet neko vrijeme; ali sami sebi bismo uvijek trebali biti važni. I naravno, djeca, kad ih ima.

Možda zato što su nam od djetinjstva ukazivali na to da je monogamnost alfa i omega odnosa... Zato što su jedino društveno prihvatljiv odnos..

Pa ti si adrenaline junkie, RI! Ti bokca, ljubavništvo ili rat - koji izbor!

zato sam sada ko bubica........
ali još mogu ganjati mačke......(imam na papiru) ha ha

Ma kome je to jedini prihvatljiv odnos, leptirice? Kraljevima? Političarima? Bogatašima? Ma daaaaaaaj! Njima je zgodno da im radnici budu monogamni, to je sve.

U tri?Ufff....rano.

Nego...koliko puta kasnije si ševio do tri?:)

I mislila sam na političare, Crkvu ....

Hehehe...seks je bolji.Nekako je jasnije da svaki put može biti zadnji.U "zdravom" životu ne razmišljamo tako.

Marta-marta, nije uvijek...

zamisli radiš do tri pa onda kad bi trebao odmoriti
iš Medo van...

a u normalnoj vezi
a poslije lijepo na bok i paji nani

pozdrav svima moram ići ganjati mačke

Monogamija je postala ekonomski opravdan oblik zajedništva kad je počelo parceliranje sela zbog urbanizacije: trebalo je ljude uvjeriti da im je bolje na manjem prostoru i osigurati da sami brinu za svoju djecu, bez oslanjanja na širu obitelj. A crkva i njene budalaštine... Ne bih sad o tome, čeka me ručak. Ipak, dovoljno je spomenuti članak iz Jutarnjeg prije 2-3 dana o nekom župniku koji je skoro zatukao majku svoje djece. A nije mu bila jedina.

Pomisao da je "to to" mi je totalno nenapaljiva.Kvit.

Ma, brak ti ogadi seks već samom sintagmom "bračne dužnosti"! Jebote, dosta mi je dužnosti, sad bi mi još i taj gušt trebao ići u radnu obavezu.

:)

A baš iz te sintagme se vidi da je brak prije svega ekonomski ugovor, a ne neka svetinja. Mislim, ljudi su zbilja glupi, glupi, glupi, glupi, zatucani, užas jedan!!! Po mojem, nema veće droljetine nego žena koja se ševi za krov nad glavom i porciju hrane s dugoročnim ugovorom pod jastukom. Fuj.

Ili muškarca. Da ne ispadnem seksualna šovinistica. On je droljetan.

Brak je projekt.Vjerujem da može biti solidno isfuran...ako su članovi tima motivirani:)

Može. I ne bih se protivila dobrom projektu. Otvorenom za promjene gdje treba, beskompromisnom također gdje treba. Nego, vidim da je krenulo citiranje iliti paljba iz rova :-)) Idem ručati dok se oni ukopaju.

Ali solidan brak iziskuje više truda nego je potrebno za solidnu ljubavničku vezu.Mrvu truda više i imaš odličnu vezu.Odličan brak?Hmm...traje predugo da bi se sjaj pamtio.

:) Ahh...kruha i igara.Blago njima.Idem i ja polako.Cmok!

Ima, ali praviše gledaš sebe.

Opet Marko kasno na Kosovo stize...

ja sam toliko monogamna, da to nije normalno...

ja zelim ljubljenog samo za sebe, konzumaciju i komunikaciju u svako doba dana i noci, sto bi se reklo potrebita sam po svakom pitanju...puno dajem, ali puno i trazim...to ne bih mogla u ljubavnickom odnosu, ne zbog nekih moralnih principa, ne, nego zato sto sebe suvise volim i cijenim i ne zelim patitii...

Sjećam se, jednom gledao film kojemu ne znam ni imena ni glumice ali jedno mi je ostalo u pamćenju i impresioniralo me. Bila ona privlačna i puna života a privlačila suprotni spol poput magneta. Ulazila u avanture i uživala u njima. Jednom prilikom otkrila je emocionalnu pozadinu svojih ljubavi. Rekla je: Ja se prepuštam mašti. Svoga partnera vidim onakvim kako bi željela da bude. Prepuštam se mašti i sanjam o njemu na način da on bude upravo to, moj princ na bijelom konju. Tako onda osjećam i stvara se nova realnost. Jednoga dana probudim se i shvatim da došlo je vrijeme za novi, bolji izazov. Bila sam ljubavnica. Da li je to bio i on?

Mali dodatak, nisam htio precizno oslikati Vašu situaciju jer to je samo dio filma. Ali karakteristično za umjetnike je da razvijaju kod sebe ljubav, a u kojoj mjeri je ta ljubav realna a koliko je odraz mašte? Da li može imati za posljedicu trajan i uspješan odnos ako karakteri nisu na određeni način usklađeni?