Dårlig Ulv-Stranden

Tako ja kuham. Stanem na sredini kuhinje, malo zaplešem i s nekim nestrpljenjem i ushitom počnem prebirati po zelenjavi. Danas mi se jede jedna juha. Proglasim ju božanskom hranom. Sutra bih ju proglasila splačinom.
Tako je nešto i sa stavovima. Danas, ovisno o raspoloženju, zaključim da je mirotvorstvo moj put. Riječi s usana poput mirisnih cvjetova (napisao je jednom jedan Indijac, jedan od onih smiješnih u narančastom). Sutra ću reći da me boli briga i svima nesuptilno sasuti u lice istinu. Nekad sam u sredini. Danas sam... tko zna. :-)
Životni put kojem su gorivo hormonalna cikličnost, naša okolina i bogzna što još. Glavno da je put, da se ide naprijed. Glavno da je mozak stalno uključen. Možda je poanta upravo u tome da nas ta neravnoteža tjera u nešto novo.

"Prohujalo se s vihorom, a je li vihora uopće bilo?", napisala je jednom jedna pametna žena. Rečenica upozorenja. Nazdravljam tome šalicom kave i čaja. Iako me leđa ubijaju, boli me trbuh i hladno mi je, idem van. Među ljude od krvi i mesa. U susret nekim toplim rukama od kojih ću možda nažicati kakvu malu masažu... ako skupim hrabrosti i kažem da mi baš jako treba. K vragu i kukavičluk i osjećaj da tražim previše. Baš mi treba da me netko lijepo izmasira.

Iskričari i Iskričarke, živi i zdravi bili!

:-) Danas je skup vještica (dojavila mi Serafina Pekala) ....