Indrilogija

...tražim te - tebe u tebi, tebe u meni. sebe u tebi.....


.....tvoje su oči plave - komadić Plavetnila utkan u tvoje lice, ruke nježne, jednostavno lijepe kao dvije egzotične ptice, ponekad rastvorenih, ponekad sklopljenih krila, usne su tvoje galeb, slobodan, nesputan otvorenošću neba iznad površine morske vode.......

...udahnem tvoj miris kao svježinu tek probuđenog dana umivenog jutarnjom vlagom, opojnošću rose, izmaglicom u svitanje, žutilom smilja prosutog u nekom kamenjaru nepoznate morske obale...

... zvuk tvojih koraka jedva čujan, razaznajem između stotinu drugih koraka, izdvojen iz gomile svojom jednostavnom ritmičkom lakoćom ...

...prislanjam svoj uz tvoj obraz čuteći na vratu topli dah, nježno strujanje tvoje nutrine koja klizi niz moja leđa kao višedimenzionalna intrigantna opojnost....

...dodirujući me, kao pauk pleteš finu mrežu taktilnosti, hvatajući u nju moje leptire tek izašle iz uspavanih čahura samoće

.. uhvatim ponekad osmijeh na tvom licu kad pričam neke nevažne gluposti koje te zabavljaju samo, ko' u teatru zabune, ja brbljam, ti se smiješiš, ja se osmjehujem, ti šutiš smiješeći se i sve je divno i u skladnoj simbiozi, ja sam glupava a ti nasmiješen....

.. brinem kad te nema duže nego obično, briga je moja pomalo sebična... velokodušna, pa opet sebična, i u toj mijeni kad duša raste, pa se smiruje i nastupa moje ja, pa se opet uzdiže i pada, jedan tvoj mali znak briše sebičnost, a duša je moja tada, mirna i veća ...

... tužna sam zbog tvoje ljutnje na mene, a istovremeno dragost me preplavljuje...

... osjećam strepnju pri pomisli da bih te mogla izgubiti, da te nema, da nisi glavni, tajni začin mome danu, prva jutarnja i poslijednja misao prije sna, da si blijeda uspomena u pretincu moga srca, da sam jedan od dragih, ali kamenčića u nizu koji stoji na nekoj od tvojih polica...

... uživam spremajući i sasvim obično jelo za tebe, baš kao što uživam istim žarom kušajući zalogaje koje si pripremio za mene, tad ne jedem, tada se hranim, tada ti ne kuham, tada želim nahraniti tvoju dušu svojom dušom.... ...

... draga mi je tvoja ruka kad nježno uhvati moju, dodir svaki puta drugačiji, svaki prst, moj mali i tvoj mali, moj kažiprst i tvoj kažiprst, moj palac i tvoj palac kao čovječuljci igraju se, pričaju, isprepliću,grče se i stežu, miluju i maze ...

...postoji želja da učinim nešto važno i teško za tebe, i kad sam nemirna zato što si tužan i sjetan, zabrinut, jednako jako sretna sam kad si i ti sretan...

...sretna sam i zato što te osjećam, u mom biću fina si nit između svog bića i novih spoznaja moje nutrine....

... moju hladnoću pobjeđuje tvoja toplina, griješ me pogledom, osmijehom, dodirom, grije me tvoja misao istovjetna mojoj misli, toplo mi je kad nespretno pokušavaš govoriti jezikom ljubavi, vruće mi je kad otkriješ svoju strast i njome me prekriješ...

... divno je jutro u kojem se budim pored tebe poletno trčeći po svježi mirisni kruh za naš zajednički doručak, miris jutarnje kave druga je nježnost na početku našega dana...

...dragi su mi tvoji prijatelji i oni koje ne poznajem...

.. ne mrgodim se kad mi okreneš leđa u našoj postelji, jer..... i tvoja leđa su - TI...

... naše četkice za zube u istoj čaši, pričaju vragoljasto neke smješne priče, naša odjeća izmiješana u istom ormaru i ostvaljena koje kuda, mami blagi smješak na moje lice, nemam je potrebu složiti, tako nehajno razbacana s razlogom, draža mi je nego složena u ormaru bez razloga...

....taknem li slova napisana tvojom rukom, čitam ih i dodirom i mislima...

... sviđa mi se mješavina tvog i mog ponosa kad hodamo jedno pored drugog između nepoznatih prolaznika koje i ne primjećujemo...

...ustreptim pri namjernom dodiru tvog koljena ispod stola u nekom restoranu, suzdržano pravim se tada čitajući jelovnik, kao da se ništa nije desilo, zatomljujem strast koju tom jednostavnom skrivenom kretnjom pokrečeš u meni i samo ti i ja tada znamo što bi najradije pojeli...

... primjetim li čežnju u tvojim očima i nestrpljenje jer nismo sami tog trenutka, poželim da svi nestanu, utapam se u tvom znakovitom pogledu dok nezainteresirano pričaš s nekim, gledajući me preko njegovog ramena, pogledu koji govori - a moram, strpi se sekundu, još samo tren -....

...volim našu intimu u kojoj ti dozvoljavam vidjeti moje blijedo nenašminkano lice, podočnjake od neprospavane noći, dozvoljavam ti vidjeti me onakvu kakva jesam, iskonska i obična, brojim pri tom tvoje madeže i tražim neki stari ožiljak, neku dragu mi nepravilnost koja remeti zamišljeno savršenstvo...

....uživam kad me razodijevaš pogledom, u lupanju tvoga i mog srca...

...divno li je zaspati i probuditi se pored tebe....snivaš li me? - pitam se i onda kad si dragi gost u mojim snovima...

... raduje me svaka sitnica koju mi daruješ i kad ti poklonim samo čokoladu svaka je njena kockica dijelić mog veselja, onaj djelić koji dodiruje tvoje nepce topeći zadovoljstovo koje te plavi bar na tren...

... tvoj jezik i moj jezik dvije su životinjice u prirodnoj igri zavođenja, dvije ptice koje lete iznad oblaka, dva genetska zapisa koji se isprepliću čineći u tom preplitanju životnu esenciju jednog običnog poljupca...

...smiješ se - radujem se, boli li te i mene boli......

...koliko puta pomisliš na mene kad me nema?... je li to bar upola toliko puta, koliko ja pomislim na tebe?...

...odvojih s poštovanjem malu ladicu u koju pažljivo spremam zajedničke uspomene, male sitnice....zagrljaj, obojeni poljubac,.kretnju kojom mičeš moju nestašnu kovrču, sličicu neku darovanu mi usput, kamenčić, zrnce neko Nečega...

... i kad me živciraš nepotrebnom grubošću i kad te živciram brbljanjem bez značenja i kad te ljutim riječima i kad me ljutiš šutnjom... to je divno, tada znam da si mi važan, tada znam da sam ti važna...

...i kad ti se čini da te ne slušam s pažnjom, kad ti se čini da te ne razumijem, kad se pitam što mi to govoriš, kad pokušavam shvatiti tvoje riječi, kad se čini da smo na dvije različite misaone strane, tada znam da sam ti najbliže, tada sam sigurna da smo na istome putu, na istoj cesti idemo zrcaleći se jedno u drugom...

Mislima ti tako prilazim s treptajem u kosi, nasmiješenog oka, mirisnih ruku, s pogledom morskim, maglovitim hodom i tišinom koja pjeva.

Mislima te prizivam i čežnjom kojom želim buditi tvoju želju da smiriš treptaj u mojoj kosi, nasmiješ jače moje oči, udahneš moje ruke, zaplivaš sa mnom u istom moru, nečujno slijediš moje korake slušajući tišinu koja pjeva.



Link

nema toga..nema šanse da ima

@kukavicakuka ...eto..kod mene ima...:))

sretnice