Ručkić krčkić

Rijetko pišem o svojoj mački. Ne zato jer je volim manje nego šaponju, nego jer je naš odnos drugačiji, manje društven i zato manje anegdotalan. Moja mačka i ja dijelimo tihe rituale, samo nama poznate: smirena četkanja; grijanje kreveta; "nevidljivost" iliti igru skrivača; mišarenje (aportiranje plišanih, zveckavih miševa), žicarenje ("dospustit ću ti da me gnjeteš, ali tu - znaš, točno ovdje - ima nešto što volim")... Kad mi dođu gosti, mnogi ni ne primijete da su dijelili prostor s mačkom; možda tek kad dođu doma i otkriju poneku tamnu dlaku na odjeći.

Mačja ljubav se ne temelji na ovisnosti, nego na povjerenju. Da, i mačke su ponekad posesivne, ali prema nama, kojima su dopustile ljubav: svoju neovisnost, međutim, nikome ne predaju. Kad nisu raspoložene za druženje, možeš dozivati i zveckati poslasticama koliko god hoćeš - nema ih. A u svojim naklonostima su nenametljive: kad osjete da mi nismo raspoloženi za druženje, smjestit će se negdje u našoj blizini, ali tako da ih ne možemo previdjeti i strpljivo, beskrajno strpljivo čekati: ispred monitora; točno uz noge; ili u krilu, iz kojeg će netremice pratiti naše pokrete, sve dok ih ne privuku na sebe. Potpuno spokojne u povjerenju da će upravo tako biti. Pa tako i bude.

U krizi će zatražiti našu pomoć: skotna mačka-uličarka koja mi mijauče pod prozorom jer joj je prvi okot; divlji Bojko sa smrtonosnim gnojnim apscesom iza uha; i moja mačka, duboko uvjerena u ljekovitost mojeg dlana, koja mi svaki dan podmeće ozlijeđeni bok i dubokim predenjem ritmizira moje iscjeliteljske poteze po bolnom mjestu.

A prepoznat će i naše krize: uz povrijeđeno žmirkanje će se odmaknuti od bijesa; mekanim šapicama će izmijesiti tugu do smijeha; ponjušit će nam suze i poškakljati nas brkovima. Tiho će sjediti uz nas, naslonjene na prozor, i misliti nešto svoje. Znaju biti tihe kad treba. Dragocjena osobina!

Negdje sam čula da psi podižu naše samopouzdanje, a mačke ga uništavaju. Ne, ne bih rekla. Mačja je ljubav manje očigledna, zato zahtijeva zrelost; ili mačju narav kod čovjeka. Mačka je družbenica svima nama koji smo na rubu cinizma, ili već duboko u njemu: nama koji više ne trebamo ništa, jer smo sve već izgubili, jer nikad nismo imali, jer smo naučili biti bez, nama koji se možemo ushititi jedino kad primimo dar povjerenja.

I zato su mačke društvo vještica i usidjelica. I pokojeg genija.

Moj starina je baš tak nekakav. Možemo satima sjedit na suncu, a kad se nešto radi...odmakne se da ne smeta. Hmmm...tko zna. Možda je iz Crne Gore ??? U biti je sličan meni. Lunja okolo i tu i tamo svrati doma. POjede nešto i piči dalje.

Izabrao te jer si TI sličan NJEMU :-))

mačija je ljubav baš prava ljubav..nenametljiva je i svoja..mislim da je po naravi zapravo sličinja mačka čovjeku nego pas.
to je kao kad kazu samo jednom se ljubi..ma nemoj mi reć te gluposti..tak i to o vjernosti i ljubavi uspoređivanje mačke i psa..
to da je mačka za vještice..se slazem..inituitivne su mačke..sojete naše raspolozenje..kako ti kazeš mjese našu tugu u smijeh...to je zgodna primjedba..ali ne zelim se lsoziti i ne moram u konačnici..da su psi kao ljudskiji i prihvatljiviji kao ljubimci i prijatelji čovjeku.

Draga Vegice,
za krevet je bolje da si pronađeš pravog muškog mačora. Pozdrav...:-)
Giancarlo

Cini mi se da tek sad imam spoznaju o njima, nikada nisam na jednom mestu video toliko sublimiranog i sazetog, a posevecenog mackama..... da li si nesto precutala ?

Oduvijek volim i mačke i pse. Mačke bolje poznajem jednostavno zato jer su nezahtjevniji ljubimci pa su ih moji roditelji oduvijek imali. Ali, družim se i s psima, od djetinjstva, jedan Rex me naučio hodati... Ipak, ima razlika: pas je demonstrativan u svojoj ljubavi, on obožava, on ovisi o nama i tom ovisnošću nas obavezuje, čak pomalo tlači... A mačke su ovakve, kako sam napisala.

Giancarlo, slažem se, ovo je jako dobar savjet... Ali ko za peh, uvijek naletim na neke cuckovine, nikak na pravog macana! ;-))

Vladane, čemu reći baš SVE? Gdje bi onda čitatelj mogao pronaći SEBE? ;-))

Osetio sam da si nesto bitno precutala... studiozno si nam pojasnila. Bicu tvoj plagijator

pas se za razliku od mačke može bolje iskoristit iako svašta sad guraju pod pojam pas. to što se da skoristit čini ga najboljim prijateljem ne? jebenmu kako ljudski je bit čovjek

Ne, nemoj biti plagijator, nije ti to potrebno... Ali možeš iskoristiti neki poticaj, ako ga u mojem tekstu ima.

Od životinja - kako pasa, tako i mačaka, ali i ostalih koje udomljavamo, namjerno ili slučajno - možemo naučiti da bezuvjetne ljubavi nema: uvijek tu treba biti neke obostrane koristi. A nije nužno da jedni drugima ispunjavamo identične potrebe.

Nisam mislio u onom ruznom, skrivenom i podmuklom smislu vec da cu imati pri ruci ovako predstvljenu macu...

bezuvjetna ljubav? a di je ono ja ču te volit ak ti voliš mene?

Vladane, nisam ni ja mislila ništa ružno ili podmuklo; naprotiv, nema većeg komplimenta nego kad jedan tekst potakne drugi; ili niz drugih :-))

Mačka te voli ako si joj dobar. I može biti silno odana, može te pratiti i tražiti i kad odeš daleko, daleko... A pas te voli manje selektivno: pas obožava vođu čopora bez obzira je li mudar, blagonaklon, bez obzira pokazuje li ljubav ili ne. Glavno da je vođa. Psi su ovisnici.

Nisam čitala komentare. Znaš da imam mačku...i obožavam je. Sad samo razmišljam spadam li u društvo usidjelica ili vještica :)

Šalu na stranu....mijaukače su divna bića. Imaju svoje "ja" i to je odlično, dođu kad hoću, a isto tako i odu. A i zimi fino griju noge....;)

Boooocka, ostavila sam ja više izbora: moš biti i genij, ili imati mačju narav ;-))

Okej, biram biti genije! :) (iako...i ja dođem kad mi se dolazi, a isto tako i odem ;))

Znači, pomalo cinična genijalka s mačjom naravi. Čestitam! ;-))

Haha, tak nekak! :) Sad...je li to baš za čestitati? :D

Je: moš biti samodovoljna, moš biti s drugima. Štaš bolje?

Aleluja!!!!

Boockina maca je vec pominjana ovde... ona je selebrajt, i nema bas manire koje si opisala ti Vega ...!

Moj sijamski Ayrton je dolazio SVAKI PUT, kada bi ficuknula, ali bas svaki, bez obzira sto je radio, spavao, igrao se, gledao kroz prozor, ficuk je bio znak, da ga mama treba, a mamu je obozavao...

a tek nase igre bacanja loptice, i vracanja iste, kao da je pas aporter, donosio bi mi lopticu...ja bih bacila, on bi trcao za njom i donio ju u ustima i pristojo ostavio pokraj mene i gledao u mene i cekao, da mu opet bacim...to je isto radio i s drugim igrackama i trakicama....

narocito je voliko kada bi ga uzela u zgrljaj, prekrila ga svojim lice i saptala mu njezne rijeci...to su bili nasi mali rituali poslije jela, a prije spavanja...zbog njih je obozavao odlazak u njegov 'apartman' u kojem bi proveo noc...

poseban macak, obozavao me je u svakom trenutku, na svakom mjestu, pratio je svaki moj pokret, znao je u svakom trenutku, gdje se nalazim