Patnje starog Werthera

Moja prva djevojka se zvala Ksenija. Išao sam u treći srednje. Bio sam jako ponosan na nju. Imala je super tijelo. Ma dobro .. i facu. I bila mi je prva. Ženska. Sve ono prije bile su samo simpatije, malo šlatanja i to je to. Ali Ksenija, ona je bila prava! Imala je samo jednu manu. Voljela je "Nove Fosile". A mene je bilo sram.
Pogledaj kakvog komada imam a ona sluša "kuruzu" govorio sam sam sebi.
Nikako mi to nije išlo. Ja tako glazbeno osviješten nikako nisam mogao prožvakati njenu domaću orijentaciju.
Mene su pucali Steely Dan, Weather Report, Crusadersi i mogao bih se potući da dokažem da slušam "pravu" mjuzu.
Danas, sa ovako velike distance, sve mi to izgleda smiješno kao dječja igra što je u stvari i bila. Smiješno je što sam onda razbijao glavu tako trivijalnim stvarima. Ili sam u međuvremenu postao konformist? Nekako se ta progresiva i buntovnost izgubila. Oslabila? Ili je stvar u toleranciji, možda. A nostalgija?
A najbolje od svega je da mi kćer sluša cajke. Pa ti budi pametan!

Ovaj sam blog bila napisala jos 2009. godine.
Mislim da u potpunosti odrazava moje misljenje.

...ne znam koji je to vrag, ali ne bi mogla biti s nekim, tko slusa cajke ili uopce, kom se ne svidja muzika, koju ja slusam...zasto sam toliko netolerantna na muziku, a inace propagiram slobodu razmisljanja, tolerancije i liberalizma?...zasto zelimo drugom nametati muziku koja se nama svidja...imam jednu prijateljicu, koja spusti krov na autu, raspali narodnjake na sav glas, a mene sram, najradije bi pobjegla, da me ne daj boze, netko ne vidi da slusam 'tu' muziku... ili subotom ili nedjeljom, ljeti, kad su prozori od stanova otvoreni i cijelim susjedstvom se ori, neka odredjena vrsta muzike, narodnjaci ili bilo sto drugo, najradije bi viknula, zatvori to, ne slusam to smece...sto je to sto odredjuje, da je neka muzika ok za slusati i nemas se cega stiditi i obratno, da te svi zezaju, jer slusas narodnjake ili Lepu Brenu...odredjuje li nas muzika kao osobe, kao, kakvu muziku slusas, takav si?...mozda sam stvarno netolernatna, a mozda i samoljubiva i zelim da svi oko mene, blizi i dalji, slusaju slicnu, ako ne i istu glazbu kao i ja sama...za one jako tolerantne po tom pitanju,primjer, peglas doma ili kuhas rucak ili radis, bilokoji kucanskiposao, nije bitno, a ona/on, navija 'svoju' muziku, koja je sasvim u suprotnosti od 'tvoje'...tebi se dize kosa na glavi i da je to samo jednom, ajde dobro, nego, ako si udata/ozenjen za tu osobu, to moras slusati 'sve dok nas smrt ne rastavi', strasno...a opet, znaci li to, da cemo ljubavne partnere birati po tome, koju muziku slusaju?

Uredi zapis

31.10.2009. u 22:05 | Komentari: 47 | Dodaj komentar

e da. ni lako bit pametan. svaki dan pokušavam ali ne ide :((
nego, jel to s ksenijom započinje serijal?

:-))

Da, čitajte u slijedćem broju o Vesni a možda i o Milki!

Po zadnjem komentaru mogu reći Što je muškarac bez brkova? Muškarac s iskustvom :)

joj sad mi je odmah lakše. obožavam serijale :)))

ma bio si idiot

cajke,,nikako ..bez mene molim..
ni brkovi..

Da nam je sad više Novih Fosila, a manje ovih instant zvijezda, turbofolka i "domoljuba", uši bi nam bile zahvalne.

:-) Weather Report forewer...ko stigne nek pogleda zadnji film Woodya Alena: "Upoznat ćeš visokog, tamnog stranca" na temu svega toga i života kao takvog...

baj i svima sve naj, b