Na današnji dan prije 87 godina uz zvona sa pravoslavne crkve, ezan i zvona sa katoličke crkve na vječni počinak ispraćen je jedan od najvećih mostarskih sinova i pjesnika Aleksa Šantić.
NE VJERUJ...
Ne vjeruj u moje stihove i rime
Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime-
Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
I prelije srmom vrh modrijeh krša,
Tamo gdje u grmu proljeće leprša
I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,
Dođi, čekaću te! U časima tijem,
Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
Osjetiš li, draga, da mi tijelo dršće,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
Jer istinska ljubav za riječi ne zna;
Ona samo plamti, silna, neoprezna,
Niti mari, draga, da stihove piše!
1905. Aleksa Šantić
03.02.2011. u 23:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
EMINA...
Sinoć, kad se vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj bašte staroga imama;
Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajaše Emina...
1903 godine
Autor: Vladan40 | 04.02.2011. u 0:10 | opcije
2. veljače
Autor: elokventna | 04.02.2011. u 0:15 | opcije
znam 02. veljače...malo kasnim, ali vrijedno se bilo sjetiti kvalitetnog pisca...
Autor: andromeda00 | 04.02.2011. u 12:50 | opcije
EMINA mi je dobra u izvedbi Zvonka Bogdana, ali nije loše ni od Ibrice Jusića..
Autor: andromeda00 | 04.02.2011. u 12:53 | opcije