Bog je katkad pravi šeret, na strmini doda teret...

Opet je provela cijeli dan ne radeći ništa. Probudila se kad je jutro bilo već dobrano na izmaku, otvorila je prozore a vani ju je dočekala kiša. Provirila je glavu kroz prozor i pustila da ju kišne kapi razbude. Voli takva jutra. Ljeto je na izmaku, polagano sunčani dani ustupaju svoje mjesto jesenskoj rapsodiji.
Stavila je kuhati kavu dok se tuširala.
Ponekada dok je bila mlađa je uživala u svojoj samoći, u svojim ritualima ispijanja kave na terasi, dok je pušila obavezno je uz to išla i cigareta, ponekad novine. Sada je umjesto novina imala laptop i internet, umjesto cigareta malo suhog voća, jedino je kava i samoća ostala nepromjenjena.
Kao i svaki put razmišljala je o sebi, svom životu, o tome kako bi baš bilo lijepo da je jedno jutro dočeka kava već skuhana kad se probudi...pogledavala je mobitel. Ionako nitko osim mame i najbolje frendice niti piše niti zove, osim s posla kada treba uskočiti u smjenu.
Sjetila se i njega, njega koji ju je uništio za sve druge poslije njega. Sjetila se te noći kad se prepustila njegovim rukama, a to nije bilo tako teško. Točno je znao što treba reći i što napraviti.
Sjedila je upravo tu, gdje i sada sjedi, on je sjedio pored nje, pili su Cabernet Sauvignon i jeli brie koji joj je prijateljica donijela s godišnjeg u Francuskoj. Igrali su tu igru već mjesecima, razmijenjivali poglede u društvu, potajno, posve sami u tom svijetu.
Bilo je neminovno da se dogodi ta večer, mislila je sada sa vremenskim i emocionalnim odmakom.
Ona je organizirala malu zabavicu, kod sebe, prijatelji, malo vina i fine hrane, laganog jazza. Bio je gentelman od dolaska, obasipao je pažnjom i komplimentima. Ona je samo željela ostati na samo s njim i druženje s drugima je predstavljalo pravo mučenje. Na kraju večeri su ostali njih dvoje, jedna prijateljiva i prijatelj koji su odlučili spavati kod nje. Družili su se na terasi, zora je već svitala, prijatelj i prijateljica su se zavalili u njenu spavaću sobu...

Razgovor je nekako zamro, a i kako riječima opisati ono što su htjeli reći. Uspravila se na pletenoj fotelji i zagledala u more koje se naziralo ispod nje, treperila joj je duša i tijelo. Dotaknuo joj je koljeno, trgnula se kao opečena. Zamolio ju je da mu natoči još malo vina a ona je kao svaka pristojna domaćica odmah ispunila njegovu želju. Pogledala ga je, u toj fotelji, na njenoj terasi, pripadao je tamo, tako jednostavno i tako čisto, on na njenoj terasi. Naslonila je glavu na njegovo rame a on ju je zagrlio, izgubila se u njegovom mirisu i njegovoj ruci na njenom ramenu. Odložio je svoju čašu na stol i okrenu se prema njoj. Pogledao ju je kao da traži odobrenje i poljubio ju je dok su se prve zrake sunca igrale na njihovim licima. Podigao ju je i odnio na kauč u boravku, nježno ju je spustio i ljubio, istraživao je njena usta svojim jezikom dok je ona primala sve što je nudio. Lagano je uzdahnula dok je tražio put do njene dojke ispod košulje. Prvo jednu pa drugu je lagano masirao svojim znalačkim prstima. Razodjenuo ju je u tišini, prvo nju pa sebe, kao da joj je prvi put dala mu se cijela. Gibali su se u ritmu strasti, jahali su na tim valovima užitka kao jedno tijelo i po prvi puta ona je znala da je to čovjek njenog života. Nije prestajao istraživati njeno tijelo svojim prstima, uzimala ga je cijeloga, pritisuo se uz nju kao da mu život ovisi o tome.
Rekao je da ne vjeruje svojoj sreći, da ljubiti nju mu znači sve na svijetu, sjela je na njega i pomicala se gore-dolje, dovodeći ga do ludila, zajedno su došli do vrhunca, zgrčili su se i pali jedno drugome u zagrljaj.
Probudila su je prijateljica sa skuhanom kavom, otišao je dok je spavala, prijatelj je upravo kopao po njenom ormaru tražeči ručnik. U njenom stanu se svi osjećao kao doma, svi osim nje.
Osjećala je posljedice sinoćnješ vina, u glavi joj je bubnjalo a u slabinama i dalje pulsiralo. Smješak na prijateljičinom licu joj je govorio da sve zna.
-I kako je bilo? -upitala ju je
-Sve što sam očekivala, pa i više. –odgovorila je
Počeli su se viđati, ako se to tako može nazvati. Dolazio je kako je njemu odgovaralo, u tajnosti, malo je govorio, samo ju je ljubio a ona je prešutno pristala na taj dogovor. I trajalo bi to da ona nije prekinula taj odnos, prekinula je sve veze s njim, i rekla da ga ne voli, ni da on nju ne voli, da joj treba više. Bila je to noć ludila i alkohola, svađe i tuče, izvadili su najprljavije rublje svoje veze i bacili jedno drugome pod noge.
Odbacila je njega i sve njegovo, uništila sebe i pala ponovo u svakodnevnu kolotečinu, u rutiniranost života, posla, besmislenih izlazaka i opijanja, upoznavanja hrpe muškaraca kojima je uvijek nešto nedostajalo.
Pomoglo je, nakratko, da zaboravi na njega, na bol, na bol na koju se još nije navikla ali se lagano uči živjeti s njom.
Sada joj je gotovo svejedno, ali sjeti se njega nekada, kada kao danas pada kiša i kada nema pametnijeg posla.

Upravo je bila došla iz šetnje, kišobran je odložila u hodnik i još uvijek u šarenim gumenim čizmama otišla na terasu. Stajala je tamo i gledala more, sivo, tamnom, pomiješano s oblacima, bez jasne granice među njima dvoma, iz sanjarenja ju je prenulo zvono na vratima.
Otvorila je. Stajao je tamo, u kiša je kapala s njegovog crnog kišobrana, pomakla s eu stranu i pustila ga unutra. U glavu joj je tutnjalo, htjela je nešto reći ali glas joj je zamro.
Kao da nikada nije ni otišao, gledala ga je kako se skida i stavlja svoj kaput na vješalicu u njenom hodniku. Preošetao je do linije i stavio Arethu Franklin. Stajale je tamo u hodniku, nesposobna za išta drugo. Prišao joj je, pomaknuo je pramen njene kose s lica i poljubio ju je.
Na njegovom jeziku se još osjećao blagi alkoholni okus Macallana, košulja mu je mirisala na duhan, tu tako poznatu kombinaciju mirisa nikada nije mogla do kraja zaboraviti. S jednom rukom u njenoj kosi a drugom na dnu njenih leđa ponovo su započeli davno uvježbani ples. U očima joj je prepoznao ono što ga je uvijek njoj i vraćalo, jednostavno ljubav, bez suvišnih pitanja, bezvremensko obećanje i ovaj put je odlučio voljeti je onako kako to zaslužuje.

like

Hvala! :D

Uz Syrah bi bilo savršeno, ovako ... vrlo dobro :)

O ukusima se ne raspravlja :D

dužna si odvikavanju od otvaranja starih kutijica želja, razbolijevaš se od prašine nataložene na njihovim rezbarenim poklopcima, a muzika koju zasviraju kad ih otvaramš odavno nije ista:)

Nema veze, radije ću tugovati sa srcem, nego ljubiti bez njega!

Mladost ludost a da li može biti drukčije. Ono što je duboko u ženskoj naravi njena subjektivnost ne može se mijenjati ali nešto ipak može. Uz strasti dodati i razum, pa taj razum opet će usmjeriti želje na nešto kvalitetnije. Povrede izbjeći koliko je moguće a životu reći da..

procitala sam ti sve zapise... odsad cu te pratiti kaj pises... odlican ti je blog i posebna si ... i sretno ti bilo u ljubavi