PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Još nije svanulo. Zvuk koji ju je probudio je nestao. Više nije bila sigurna nije li ga samo sanjala. Nije važno. Više ionako neće moći zaspati. Polako je ustala, u mraku nogama pronašla papuče. To ju je umirilo. Poznate stvari na mjestu na kojem očekuješ da budu.
U kupaonici je ipak upalila svjetlo. Osmjehnula se vlastitom odrazu u ogledalu. Oprezno i bojažljivo kao da ispituje kako je to kad se osmjehuješ, nisu li mišići njenog lica zaboravili kako se to radi. Kao da osmijeh može boljeti. Zamijetila je blijedu kožu na upalim obrazima, prstima dotakla beživotnu kosu. Još uvijek je izgledala grozničavo sa sjajem u očima i ispucalim usnama. Ali sada se osjećala bolje. Mogla bi se okupati. Možda kasnije prošetati dvorištem ako bude imala dovoljno snage. Pojesti nešto. Ne sjeća se kad je posljednji put bila gladna.
Osmjehnula se još jednom. Ovaj put prepoznala je nekadašnju sebe. Kao ljudi što izlaze iz zatvora, znala je da je danas prvi dan ostatka njezinog života.

svaki početak je zabavan..u sebi ima dozu neisvjesnosti, a istovremeno i očekivanja utkanog u nadu

..samo da nije nastavak nečega..početak je lijep,...ponovo se vidjeti,to je već nešto što može pokrenuti i dati volju za novim početkom...samo naprijed,ne osvrći se puno ni često :)

da, svaki početak donosi optimizam i osmijeh :)

....lako se pronaći u ovom tekstu...

srčeko.. hej.
super nam je i neka nam je :)))

I novi početak je nekakav početak. Iskušenja, očekivanja, trnci, ono, sve :-)