Na pola puta

Znam da je proljeće još daleko, ali sunčani dani nakon mjeseci magle i kiše jednostavno mame da se ostaviš svega i odeš van. Na zrak. U slobodu, društvo ili osamu, što ti god više odgovara.

Sinoć sam sebi obećao da ću danas detaljno očistiti kuću. I krenuo sam ozbiljno, ali kako da ruke slušaju mozak koji je tamo negdje vani? I trudio sam se, trudio, požurivao se da to čim prije zgotovim i nestanem u vidu lastina repa, kadli... faking Posejdon se jutros izgleda probudio mamuran. Nije stari prdonja nakon subotnjeg tuluma uz Jasmina Stavrosa imao snage za poštenu oluju nakon koje sve blista u nevinoj čistoći i prozirnosti, nego nam je sa mora poslao maglu.

Nastavio sam jahati na usisavaču i metli, trošiti Mister muscolo i Domestos, sve škrgućući zubima i psujući u sebi. Bacim tu i tamo pogled na Fejs i Iskricu, opsujem potiho sve one koji uživaju negdje na suncu, a onda... baaaam! Razišla se magla, zasjalo sunce! O, Eole, hvala ti, hvala, znao sam da netko danas misli na mene!

Ajmo, udarnički, vraćaj stolice u blagovaonu, spremaj alat, pod tuš pa - napokon van.

Kad mi se na spuštenom viziru pred oči spustio integrirani padajući izbornik sa omiljenim mjestima, shvatih da moj Zelenko dobro zna kamo krenuti. Odveo me na auto-pilotu do benzinske i fino se napojio, a zatim se propeo i bez zaustavljanja galopirao sve do neke livade koju nikad nisam vidio. WTF?

Zbacio me sa sebe i ostavio da se čudim koji mu je vrag, a onda shvatih: stalno me vodi onamo kud ja hoću. Hajde, neka danas bude po njegovu, a ja ću se već nekako snaći. Pa makar to bilo i relativno daleko od meni omiljenog mora i njegovih šumova. Glavno da se on fino napase. A tu je i lijepi drveni stolić sa pripadajućom klupicom za putnika-namjernika. Ima i pepeljaru i koš za smeće! Eh, ti moji Istrijani...

Lijepo će mi vrijeme kad-tad sjebati biznis. Najbolje to znaju oni koji su u upitniku odabrali opciju „Sam svoj šef“.
Poželjno je da poduzetnik bude osoba slobodna duha, ali... moj duh nije slobodan, nego lutalački. OK, nisam baš neki poduzetnik od formata i ne znam se pretjerano dobro prodati. O tome brinu drugi, i sreća je da je tako. Inače bih imao pune ladice neprodanih proizvoda. No, ako je samo 20% poduzetnika u Hrvatskoj poput mene željno bijega, eto problema.
Nema tog predsjednika vlade koji se može nositi sa manjkom proračunskih prihoda nastalih zbog lutanja onih koji bi trebali raditi. Vjerujem da je to, a ne kriminalna privatizacija, mito i korupcija, jedan od najvećih uzroka gospodarske krize. Jer, kad bi se ovakvi poput mene doista prihvatili posla, nema tog političara koji bi sve uspio pokrasti.

Inače sam prilično racionalan i ne volim ljenčariti. Godišnji mi se svodi na nekoliko produženih vikenda godišnje. Bio sam par puta negdje na dulji rok, ali ne mogu izdržati više od tjedan dana. No, kad je kratkotrajno lutanje u pitanju... kao da sam stajao u prvome redu dok je Prometej dijelio vatru. Crv u guzi.

Oh, sutra je ponedjeljak. Poludjet ću do subote!

Ne volim ni u krevet leći uz negativne misli, bez puse i zagrljaja, pa neću tako ni log završavati (a moram ga završiti jer predstoji jahanje do kuće, timarenje Zelenka i tekma u 7.) Zato završetak uz ugodne misli, pa makar tema bila poduzetnička.

Ne mogu opstati bez pametnog mobitela i sinkronizacije obveza sa pisijem. Od ponedjeljka u šest ujutro do subote u podne. Dugo mi je trebalo da shvatim kako je ničim pomućena bjelina između subote u podne i ponedjeljka u mom e-rokovniku prava blagodat. Dan i pol slobode je ono zbog čega ostatak tjedna vrijedi rintati.
I pozdrav Nadi, ma gdje bila.

eo, zagrljaj, za tekst, ok, i završetak :)

http://www.youtube.com/watch?v=utXfQCDIask

Divno je kad se bogovi odluče smilovati. Lajkam :)

Nada je uvijek iza nekog ugla.... na par koraka...

..i ja pozdravljam Nadu i Srećka..
ma gdje bili.. ;))

Ma, pronaći ću vam ja uvijek Nadu i Srećka. Kroz tjedan teže, ali vikendom obavezno :-)
Crystal, uzvraćam zagrljajem (ovo je prvi put da me zagrlila 101-godišnjakinja :-) )