BABY, COME BACK!

Draga moja (da bar,možda), eto čitam večeras
malo tvoje zapise, onda se vraćam ne neke moje
poruke pisane nekim ženama ovdje, pa se vraćam
nekim mojim zapisima od prije 20 i više godina,
zapanjujuće istoćutnih ideja, utisaka, pouka, kad
želim bar malo, kao sad tebi, zaviriti u dušu,
zapljusnem lice prošlošću, oslušnem i srce ali i
mudrost mojih godina i uzaludnost moje sijede kose
pa se umirim osluškujući moje nemirne duhove koji
ne nestaju, pokušam pronaći bar sliku neke
negdašnje muze, barem sliku u sjećanju jer me
odavno zamrziše i onda mi ko sitni tiraji blagog
prijekora zazvuče moje riječi koje ti pokušavam
uputiti prividno neutralnog izraza dok se u duši
pokušavam oduprijeti opoju tvoga izraza...
Draga moja, prije svega, shvati ovo moje kao
samo i jedino moje razmišljanje o tebi, eto, nisam
te i ne želim komentirati na tvom blogu, mislim da
ipak zaslužuješ više, da ipak zaslužuješ ovakvu,
bar malo intimniju riječ a i mene hrabri i čini me
slobodnijim da se izrazim čak i na drzak ili
pomalo vulgaran način ako me misao navede tim
stazama.
Ljubav...Kako mnogo se ljubavi provlači kroz
tvoje riječi, kako mnogo te iste ljubavi tebe
"šamara" u tvojim sjećanjima, kako mnogo
toga se pokušava ugurati u tvoje biće pod izlikom
ljubavi a tako mi blisko zračiš samotnom čežnjom,
toliko prikrivenih rana i hinjenih lijepih
sjećanja oslikavaju tvoj (od mene zamišljen)
lik...
Ljubav nekog ljubi, nekog voli, nekog ubija,
nekog zaludi, a tebe,...
tebe je, čini mi se, tvoja ljubav toliko puta
izdala, da, tvoja ljubav..
Ljubav prema svakom drugom se rađa u vlastitom
srcu, ti misliš da je taj za to zaslužan, ne,
koliko puta mislimo da volimo, koliko puta ustvari
upućujemo svoju ljubav drugom i ako je bar na
trenutak primi i osjeti, bože, koje li
sreće!...kratkotrajne...., varljive..
jer, dali će je istom mjerom i vratiti, dali će
je posve prepoznati, poštovati, njegovati,
rijetko, možda samo jednom u životu, bar na kratko
osjetiš cijelom svojom sviješću i nesviješću, da
su dva univerzuma nešto jedno, bar na kratko..
Bol, toliko opjevana ljubavna bol neuminost je
što dolazi iza svake pomisli o trajnoj sreći ako
se u ljubavi i sreća može tako zvati.

Pa onda patimo, patimo na sve moguće načine,
patimo smijehom, patimo lažnim pouzdanjem a
najgore patimo novim pokušajem, novim i ponovo
uzaludnim nadanjem, pripremni smo podnijeti svaku
novu ranu jer i neznamo više koja nas je u
sjećanju više boljela pa smo na to i
zaboravili...
Padamo u zamku slatke čežnje, ne čežnje za nekim
sjedinjenjem, novim obzorima, ne, padamo u zamku
čežnje koja se naziva još smiraj a njega, bože,
njega najviše i nikada nema, tu je, nadohvat duše,
na milimetar od usne, osjećamo ga pod staklenim
zvonom, no, on nije naš..nije za nas, uvijek neki
divni lijepi i glupi ljudi prosipaju svoj smiraj
stazama kojima odlaze a mi čak ni to neznamo
pokupiti i umatamo se u maglovite velove naše
prošlosti, iščašene stvarnosti i sutrašnjice koja
se poglavito dešava nekom drugom.
Djeluješ mi draga nike, djeluješ mi i pomalo kao
zarobljenik okružja koje te prividno štuje, čak i
na ovim stranicama, u nekim, tebi upućenim
riječima očitavam totalno neshvaćanje tvoje dobro
protrešene duše, ima tu i nekog, ajmo reći i
jadnog poltronizma, mnogo vlastitih jadikovanja a
i pokoja želja da te se "otpelja" u
krevet.Naiđe i pokoja dobra misao, pronađe se i
pokoji prijekor, možda malo poput ovog moga..
Poželio sam, kad sam prvi put pročitao tvoju
riječ, poželio sam da ti se desi jedna eksplozija,
ne nekakva katastrofalna ili fatalna, više kao
jedan bljesak nečeg drugačijeg, neću namjerno reći
novog jer novo za tebe kao i za mene više i ne
postoji, nečeg što će presjeći jednu tu cikliku
koja je tako prisutna u tvom izričaju, jedan
snažni vrtlog koji te još uvijek kovitla na
površini ali koji će te jednom definitivno povući
u dubine kojih nisi svjesna, od kojih nemA obrane,
koje su konačne..
A tako se može..sa kakvog sam se ruba, jedva
balansirajući ponovo bacio u ovaj život, kako li
sam već gledao, ne u "svijetlo na kraju
tunela", već u jednu očajnu i neopojmljivu
tamu..
Platio sam strašnu cijenu, ostavio dio bića
zauvijek negdje kao polog za svaki budući grijeh
ali, ovdje sam, slušam gledam, osjećam i ne patim
suviše, samo ponekad strepim kad naiđem preletom
misli kroz ovaj život, na nekog poput tebe, tako
slatko zapretenog u opojnost vječnog antagonizma
željenog i dobivenog, zastrepim, neki put se, kao
sad oglasim i ne očekujem ništa, ništa ne mogu
niti postići, jedino mi na životnom računu ostaje
zapisan pokušaj da nekom kažem.... "hej,
iskorači, pobjegni, sakrij se u ljepoti preostalog..."

.....i kad godine minu, volim kad me slučajni prolaznici...prepoznaju!

tako si me i ti prepoznao poslavši mi ovu poruku....a znaš, ima jedan link koji mi paše bolje od bilo koje...haljine!

http://www.youtube.com/watch?v=VM0Z75KEd_o

http://www.youtube.com/watch?v=lzqf42A07RQ

kjele, ma baš si me ganuo...tnx

Draga Meni, ovo je vrlo, vrlo dojmljivo...

BSOL, slažem se s tobom...slučajno naišla pa nekako mi večeras baš paše ko sevdah uz vuho....jednom davno ovdje na iskrici tako se dopisivalo!

OPAJA,,,BJIGHT I TI SE ZNATE??

kaj to istovremeno fuliraš i meni i njoj? misliš, bez love si pa ćeš uštedjeti ak nas zajedno pozoveš na kavu!

TO JE SAMO PAJ DANA.........OPET ČE DJAGI BOG DAT VJEĆU PAJA..............A KAVA...MOŽE.

ma ja ti već više od mjesec dana apstiniram od kave...zabranio mi doktor! kaže nije to dobro za...zaljubljene! a valentinovo samo što...nije!

ah bila su to vremena ... bas je lijepo imati takvo nesto sacuvano... jos ces me raznjeziti:))